Kratko će uživati Tomislav Karamarko u Herostratovoj slavi rušenja vlastitog djela, Vlade Tihomira Oreškovića.

Predsjednik HDZ-a na koncu će biti najveći gubitnik ovog paleža bez obzira uspije li u »preslagivanju« vlade, jer to je samo kratkoročno dulji put do novih izbora. Karamarko je dokazanim sukobom interesa definitivno politički mrtvac, premijer može postati samo na silu, a ni HDZ si, ako ne želi počiniti suicid, ne može dopustiti da ih u nove izbore povede kompromitirani šef. Stranka hoda rubom ambisa pristavši biti Karamarkov talac, a ne uspije li Zdravka Marića postaviti za novog premijera, blamaža će biti potpuna.

U HDZ-u kao da ne žele vidjeti da je ovo što im se događa recidiv neslavnog Sanaderovog kraja i da ovoga puta karcinom može biti i smrtonosan. Olako poigravanje s državom, koje će nas svih zajedno skupo stajati, nastavkom ove agonije možda neće nikada biti oprošteno. Da HDZ i njegov predsjednik nimalo ne drže do građana, bilo je vidljivo i iz sramotnog obrazloženja prijedloga za Oreškovićevim opozivom nedostojnog jednog pučkoškolca. Ta šarena laža i paralaža mogla bi im se vratiti poput bumeranga ne samo od birača već i 200 tisuća članova s koliko se hvale.

Tihomir Orešković nije mogao spriječiti svoju smjenu, ali je propustio priliku dobivenu u Saboru iskoristiti za trenutak istine i otvoreno progovoriti o uzrocima razlaza sa svojim prvim potpredsjednikom.

Koji je jučer samo realizirao svoju prijetnju izrečenu još krajem ožujka da »kad Orešković izgubi podršku HDZ-a, više neće biti premijer«. O Ini i MOL-u te »aferi Konzultantica« manje više znamo puno, ali u svojoj je raspravi i Branimir Glavaš potencirao pokušaj tihog državnog udara preuzimanjem SOA-e uzalud tražeći od premijera u odlasku da obznani naciji detalje koje sigurno zna.

Po svemu sudeći, Orešković nije rekao zbogom politici i mogao bi, ovaj put ne grlom u jagode, s Božom Petrovim i preostatkom Mosta, koji su ga jedini svesrdno podržali, okušati sreću na sljedećim izborima.

Njegova nasilna smjena svakako će pridonijeti simpatijama kod birača, no za politiku je potrebna i srčanost bez milosti koju Orešković nije pokazao blijedim pledoajeom paktirajući s Karamarkom umjesto da dokrajči ranjenog lava.

Doduše, Oreškovićev je mandat već unaprijed bio osuđen na propast, što smo mu na ovom mjestu na isteku prošle godine i predvidjeli. Naprosto je to bio protuprirodni blud iz interesa koji bi, da je uspio, ukinuo bilo kakvu potrebu za demokracijom, izborima, strankama, biračima. I koliko god se sada u očima javnosti pokušava stvoriti slika da je u cijeloj priči samo Tomislav Karamarko »bad guy«, to naprosto nije točno.

I sam je Tim u svoj tim prihvatio kao ministre Zlatka Hasanbegovića, uzimajući ga u zaštitu i nikada se ne ogradivši od kulturocida koji provodi, i Predraga Šustara koji ukida kurikularnu reformu podržavajući konzervativnu revoluciju u kojoj aktivno sudjeluje i Oreškovićeva supruga marširajući zajedno sa Željkom Markić. A Božo Petrov je znao s kime ulazi u brak, svesrdno se stavivši na raspolaganje u »spašavanju vojnika Karamarka«, kako su to tada zvali oni koji svesrdno ukidaju Hrvatsku kao sekularnu državu.

Zato će za Oreškovićevom vladom malo tko žaliti osim njega samoga. Ona će u povijest ući samo po premijeru bez izbornog legitimiteta i činjenici da je skončala nakon nepunih šest mjeseci.