Brzopleto je HDZ uoči vikenda pustio probni balon o novom kandidatu za premijera, jer da su sačekali nedjelju, bilo bi im jasno da se on ne zove Marić, već Modrić, Luka Modrić.

Taj sportski aspekt premijerske funkcije na dan kada je Modrić na pariškom Parku prinčeva preuzeo ulogu Nikole Šubića Zrinskoga i porazio Turke, pokušao je kao presudan naglasiti medij u vlasništvu Marijana Hanžekovića koji je prije šest mjeseci kao heroja iz petnih žila veličao Tihomira Oreškovića. Ovoga puta na naslovnici nisu »Četiri razloga za Oreškovićev uspjeh« ili, pak, »Pet razloga zašto dati šansu Oreškoviću«, već »Prvi portret novog mandatara« naslovljen nimalo nogometno: »Marić je u košarci bio pametan razigravač, pa bi i kao premijer bio odličan vođa momčadi«.

Ovog puta »mastermindovi« Jutarnjeg ne tvrde kao za Oreškovića da je odabir Marića »najbolja vijest koju smo čuli u posljednjih 45 dana«, jer tada su još uvijek čvrsto stajali uz svog favorita, sada već izvjesno bivšeg premijera. Ostaje nejasno i to što Mariću nisu pobrojali četiri ili pet razloga zašto mu treba dati šansu i zašto će uspjeti. Je li tomu tako jer ih nisu uspjeli pronaći ili naprosto smatraju da je Zdravku Mariću dovoljna kvalifikacija za biti predsjednik hrvatske Vlade to što je u svojoj skromnoj i do jučer nepoznatoj košarkaškoj karijeri igrao na mjestu »playa«?

Ako je po srijedi ovo drugo, onda su u središnjici HDZ-a opet pogriješili, jer su za novog premijera trebali predložiti nekog od reprezentativnih razigravača izbornika Aleksandra Petrovića za Rio. Roko Leni Ukić, Krunoslav Simon ili Rok Stipčević po tome su bolji kandidati od Zdravka Marića, a tu su i Amerikanci s hrvatskom putovnicom Dontaye Draper i Oliver Lafayette…

Nije, naravno, Tihomir Orešković propao kao premijer zato što mu je od košarke draži hokej, baš kao što Mariću ne bi pomoglo da je igrao i sa samim Draženom Petrovićem.

Pretvaranje njegove sasvim obične biografije u hagiografiju, u ovom trenutku ima veze jedino s omiljenim sportom u Hrvata. Trčanjem upomoć pobjednicima.

To je na svojoj koži osjetio Tomislav Karamarko koji je nekada bio priman kod nadbiskupa Bozanića kad god bi mu se prohtjelo, čak i prekoredno uoči izbora. Sada ga Kaptol razapinje da se »stavio u službu destabiliziranja Vlade« te je »zapravo istjerivao neke druge ciljeve, a ne opće dobro hrvatskog društva i hrvatske države«. I Orešković je prošao put od spasitelja do »niš koristi«, a da je svaki put u pakao popločan dobrim namjerama ministru financija trebao bi posvjedočiti i tipfeler u panegiriku kojim je postao – Zdravko Mamić. Ili je nekome proradila podsvijest?

Bez obzira na sve zabijene koševe i asistencije u svojoj karijeri Zdravko Marić će svoju premijersku karijeru vrlo brzo okončati kao Tihomir Orešković pristane li u Banske dvore ući bez novih izbora. Uspiju li veliki manipulatori i ribari ljudskim dušama doći do brojke 76, to će značiti još širu koaliciju od postojeće kojom će premijeru gotovo svi najvažniji ministri biti zadani. A kad treba namiriti i Čačića i Bandića, i Pupovca i Ćorića, i Glavaša i Špiku, ni genijalni »play maker« ne može razigrati momčad.

Premijer Zdravko Marić naprosto u Vladi neće imati nikoga da mu napravi blok kako bi odigrao pick and roll. I poentirao.