Ispalivši zahtjev za opozivom premijera Tihomira Oreškovića pokušao je predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko od lovine postati lovcem. Kratko je to trajalo, dok eskpresno nije reagirao Zoran Milanović pokazavši da u cijeloj priči on ne misli biti Crvenkapica koja će vuku donijeti kolače.

Potom nije ni Orešković ispao naivnom bakicom pa da ishitrenom ostavkom olakša Karamarku posao i spasi mu kožu. U svom je domu ugostio Božu Petrova, iako su zavjese bile navučene, tražeći posljednje političko utočište koje mu je ostalo. Iako premijer nije prva SDP-ova meta, u Saboru može računati tek na uvjetovanu podršku, jer je Milanovićev cilj tjerajući lisicu istjerati vuka.

S pravom, jer u rukama ima i sukno i škare. I premijer i prvi potpredsjednik Vlade nebranjene su figure, pa je šef oporbe sasvim logično taktički odgodio konačnu odluku o Oreškoviću držeći u rukama prednost tempa. Nije nevažno tko će prvi i kako napustiti igru, jer je obznanjivanjem »afere Konzultantica« praktički počela predizborna kampanja. Budu li prijevremeni izbori u srpnju kao što to Milanović priželjkuje, demontiranje HDZ-a demoniziranjem »dead man walking« Karamarka bit će mu prioritet.

Oslanjanje na ruke SDP-a za izglasavanje opoziva Oreškoviću pokazuje potpunu neutemeljenost Karamarkovog plana, a da je nepripremljen i pun rupa svjedoči otkazivanje poslušnosti možda nevažnog, ali indikativnog varaždinskog HDZ-a. Tako nešto za svih je dosadašnjih predsjednika bilo nezamislivo, a da se Karamarko kocka sudbinom cijele stranke ne bi li sačuvao vlastitu kožu otvoreno poručuje i jedan od osnivača stranke Vladimir Šeks.

Ni sam Karamarko nije bio iskreno uvjeren u ispravnost onog što čini objavljujući pokretanje opoziva, a još manje njegovi ministri koji su ga okružili iako im se na licima vidjelo da žale što se nisu rodili kao patuljci. No, ni patuljci nemaju pojma što čine iako su na odlasku, pa tako ministar znanosti Predrag Šustar nakon demonstracija 40 tisuća građana njima uprkos imenuje političkog komesara za nadgledanje kurikularne reforme!

I obrazloženje koje je HDZ poslao u službenu proceduru za izglasavanje nepovjerenja premijeru Tihomiru Oreškoviću, uz četrdesetak potpisa svojih zastupnika, primjer je političke nepismenosti. Zbrda-zdola naparbičena »argumentacija« više podsjeća na potjernicu nekog lokalnog šerifa kojeg je naljutilo što je Orešković »kada je trebalo održavati važne sjednice Vlade, odlazio u SOA-u na razgovore o kojima nije ništa želio reći«!?

Polupali su lončiće i HDZ i Karamarko koji je prekasno krenuo u saniranje štete i protuudar nakon što je javno razapet za »KaraMOL«. I ovo što sada čine čine u korist vlastite štete ponašajući se poput grogi boksača koji nekontrolirano lamata svuda oko sebe da bi na kraju nokautirao samoga sebe, jer nema nikog razumnog da baci ručnik u ring. Karamarkov zahtjev za opoziv Oreškovića najveća je usluga Boži Petrovu i Mostu koji se pokušavaju prikazati moralnim vertikalama zaslužnim za njegovo detroniziranje iako snose veliki dio krivice za sve što se u ovoj jadnoj i napaćenoj zemlji događalo proteklih šest mjeseci.

Sada su i oni sretni što se broji Karamarku i HDZ-u, a ne njima. Jedan, dva, tri…