Iako je HDZ na svom Općem saboru u »Lisinskom« pokušao demonstrirati jedinstvo kojim će braniti i obraniti svog aferama načetog predsjednika Tomislava Karamarka, golim okom vidljive su duboke pukotine u nekadašnjem monolitu. Prva i najdublja je poljuljani kult vođe koji je prisiljen živu glavu spašavati držeći se one »bolje pakt nego rat«.

Karamarko je pristao na političku trgovinu odrekavši se mnogih svojih ljudi, čak i svog šefa izbornog stožera i bivšeg potpredsjednika stranke Damira Jelića kojeg je priželjkivao za svog zamjenika umjesto Milijana Brkića s kojim je u subotu morao ravnopravno odraditi kadrovsku križaljku potom umnoženu na šalabahtere.

Brkić je najveći dobitnik ovih unutarstranačkih izbora ne samo zbog toga što je i nominalno postao drugi čovjek HDZ-a već prije svega što se u raspodjeli moći gotovo izjednačio s Karamarkom. Mnogi upravo u njemu vide jedinog koji bi mogao okupiti stranačke redove u slučaju da Karamarko bude morao napustiti Vladu ili u slučaju novih izbora. Jedini disonantni ton koji se čuo u »Lisinskom« bio je onaj eurozastupnika Andreja Plenkovića čija se konstatacija da »HDZ ne smije biti talac bilo kojeg člana« promptno našla na udaru dežurnog aparatčika.

Bez obzira što je Plenković ostao usamljen kao demokratski ukras dirigiranog partijskog skupa, sigurno nije jedini koji smatra kako, bez obzira na stranačku lojalnost, treba rasvijetliti cijeli slučaj oko Karamarka. Iako je HDZ oduvijek nastupao kao bratstvo koje je većinski vlasnik Hrvatske i ima monopol na domoljublje, pa za one koji mu pripadaju ne važe ni zakonski ni politički kriteriji kao za druge, »slučaj KaraMOL« tektonski je uzdrmao povjerenje građana u stranku jer se javio kao maligni recidiv nakon još uvijek nezaliječene »afere Sanader«.

Također, teško je vjerovati da do glasanja u Saboru iz obiteljskog ormara Karamarkovih ne može ispasti još poneki kostur poslovanja sličan onom s MOL-om, što bi za njega, ali i HDZ, značilo političku smrt na izborima čak ako mu nepovjerenje sada ne bude izglasano. Karamarko je, kako god se na koncu okrenulo, vrući krumpir za HDZ, ali ne i najveći stranački problem.

HDZ je nastao kao pokret koji nikada nije završio transformaciju u modernu stranku, pa ni danas to bratstvo s hinjenim jedinstvom nema demokratske standarde i proceduru za transparentno rješavanje političkih konflikata i kriza. Da među članstvom još uvijek ne postoji kritična masa spremna završiti tranziciju iz autokratski vođene u demokratski organiziranu stranku, svjedoči i najveći broj glasova (1.227) koliko je u utrci za članove Predsjedništva HDZ-a dobio Zlatko Hasanbegović.

Ta plebiscitarna pohvala hadezeovaca ministru kulture za politiku koju vodi opasnija je za Hrvatsku i od Karamarkovih afera. Hasanbegović ne samo što je zaratio na nož sa svim viđenijim domaćim kulturnim i medijskim djelatnicima te civilnim društvom već nas opasno vodi i u međunarodnu izolaciju pa su protiv njega javno ustali i brojni svjetski intelektualci, primjerice Antonio Negri, Judith Butler, Alain Finkielkraut, Dario Fo…

Tko su oni? Kada to bude pisalo na HDZ-ovim šalabahterima, možda i za ovaj narod bude nade.