Snimio Nenad REBERŠAK
Bez obzira kako se raspetljala i koliko trajala priča o demisioniranju Oreškovićeve tehničke vlade, ovu bi prigodu trebalo iskoristiti da barem probamo saznati pravu istinu o Ini, kako se prodavala i čija je uistinu, jer su se sve vlasti u nju klele kao nacionalni interes, a od nje su interesa imali samo neki pojedinci
Javnim ratom oko Ine, u koji je jučer uključena i supruga prvog potpredsjednika Vlade Tomislava Karamarka, čijoj je tvrtki, prema nedemantiranim tvrdnjama tjednika »Nacional«, njegov prijatelj, ali i lobist mađarskog MOL-a, Josip Petrović, putem svoje tvrtke »Peritus savjetovanja« gotovo dvije godine isplaćivao 2500 eura mjesečno, okončan je brak iz interesa Domoljubne koalicije i Mosta.
Praktički, s jučerašnjim datumom Oreškovićeva vlada prestaje postojati, formalno to će biti kada se okonča brakorazvodna procedura.
Predaleko su otišli, puca se iz najtežeg oružja na sve strane, a stranački ađutanti poput Mire Bulja i Andrije Mikulića najavljuju bitku do posljednje kapi krvi.
– Ova će Vlada postojati dok ja u nju vjerujem, izjavljuje u svom upravo objavljenom intervjuu predsjednik HDZ-a. Teško je povjerovati da nakon svega Karamarko može smatrati kako »postoji i najmanja mogućnost da se sva razilaženja konstruktivno riješe« odnosno da postoji bilo kakva šansa da ovakva vlada više može opstati. Jer, ovo što se zbiva oko Ine nisu nikakva »razilaženja« već otvoreni rat koji nakon »afere Konzultantica« ne može završiti bez pobjednika i pobijeđenog.
Prva njegova žrtva je Tihomir Orešković koji će s Markova trga otići a da nije stigao korektno naučiti ni materinji jezik, a kamo li shvatiti da se Hrvatskom ne može upravljati bez političke moći. Karamarko i Petrov prenijeli su mu premalo ovlasti, čuvajući glavninu ipak za sebe i, sada se to pokazuje, svoj konačni obračun.
Orešković se tako koprcao u svojoj nemoći, a svaki put kada bi pokušao uistinu biti premijer i samostalno donositi odluke, dobio bi po glavi. U ovih stotinjak dana ova je Vlada bila više vlada u sjeni nego na vlasti, a na kraju će ostati zapamćena kao sjena od vlade.
Ne, ne može nakon svega Tomislav Karamarko ostati »vjerodostojan u životu i politici«, jer svjetla reflektora su uperena u njega i nije mu taj pakao priredio nikakav Zoran Milanović i SDP već njegovi koalicijski partneri. Optužbe za Inu su ozbiljne, očigledno je Ina »majka svih bitaka« jer je i majka svih interesa hrvatskih političara, elite i kriminala.
Unatoč tome što Karamarko tvrdi kako je »tijekom cijele svoje karijere uvijek strogo odvajao privatno i poslovno, posebno kad je riječ o osjetljivim pitanjima od nacionalnog interesa, te će to nastaviti činiti i dalje«, bez obzira što zakon nije prekršen a sukob interesa dokazan, javnost će ga u cijeloj priči percipirati kao lošeg momka, pogotovo nakon navodnog ultimatuma Mostu da se odustane od arbitraže s MOL-om.
Bez obzira kako se raspetljala i koliko trajala priča o demisioniranju Oreškovićeve tehničke vlade, ovu bi prigodu trebalo iskoristiti da barem probamo saznati pravu istinu o Ini, kako se prodavala i čija je uistinu, jer su se sve vlasti u nju klele kao nacionalni interes, a od nje su interesa imali samo neki pojedinci.
Najnovija presuda Ustavnog suda, tek pet godina od tužbe GONG-a, kojemu Kosoričina vlada 2011. nije htjela dostaviti evidenciju ulazaka i izlazaka iz Banskih dvora 4. kolovoza 2007. kada su tadašnjeg premijera Ivu Sanadera posjetili predsjednik Uprave MOL-a Zsolt Hernadi i bivši član uprave Ine a danas vlasnik konzultantske tvrtke Josip Petrović, iako je na suđenju Sanaderu Robert Ježić tvrdio da je tada dogovoreno navodno podmićivanje bivšeg premijera u zamjenu za prepuštanje upravljačkih prava u Ini Mađarima, govori da bi istinu trebalo jednom zauvijek dovesti na čistac.
Da vidimo kome su to Ina i MOL bili majka, a kome maćeha.