Ovih dana bio je predsjednik Turske i on je sam dao izjavu da je Hrvatska zemlja tolerancije – čestitao je Svjetski dan slobode medija premijer Tihomir Orešković, potvrdivši svoju apsolutnu podršku ministru kulture Zlatku Hasanbegoviću čiju smjenu traže novinari i 4.500 hrvatskih kulturnih djelatnika.

Nije predsjednik hrvatske Vlade pojasnio kojim se to Erdoganovim kriterijima tolerancije koje je ostvarila Turska divi i kojem to stupnju demokracije teži. Je li to dvije tisuće sudskih procesa protiv onih koji su se usudili kritizirati Erdogana, hapšenje nizozemske novinarke turskog podrijetla Ebre Umar koja je tvitnula nešto u stilu »Fuck Erdogan« ili nedavno nasilno policijsko zauzimanje suzavcem i vodenim topovima glavnog oporbenog lista Zaman?

Ali to nije ni bitno. Bitno je da Orešković očigledno nije nikakav uspješan poslovni čovjek i simpatični Tim iz Kanade kojemu je trebalo stotinu dana da nauči razliku između građevina i građana, već najmoćniji političar u državi kojem su uzor Erdogan i Turska!

I ništa tu nije slučajno, ni to što Orešković ne vidi razloge za zabrinutost Vijeća Europe zbog etničke netolerancije i govora mržnje u Hrvatskoj, baš kao što Tayyip Erdogan ne šljivi EU i Europski parlament, Amnesty International, Human Rights Watch i sve one koji ga prozivaju zbog gaženja ljudskih prava, netolerancije prema političkoj oporbi, javnim prosvjedima i kritičkim medijima.

Najmanje je slučajno što Orešković apsolutno povjerenje u pretvaranje Hrvatske u Tursku, kada su ljudska prava, sloboda medija i manjine u pitanju, polaže upravo u Zlatka Hasanbegovića koji nije propustio ni dana mandata a da u djelo ne provede kulturnu revoluciju tog tipa. Ukinuo je neprofitne medije potezom pera jer mu, baš kao ni zbog HRT-a, u tolerantnoj zemlji mekušaca nije zatrebala pomoć vodenih topova i suzavca. Izbrisao je s lica zemlje Hrvatsku dramu HNK Ivana pl. Zajca koja se pokazala učinkovitijom oporbom od one mediokritetske političke kada je trebalo ustati protiv fašizacije, govora mržnje i uličnog nasilja.

Ministar kulture s apsolutnom podrškom svjetskog čovjeka Oreškovića ostat će zapamćen kao onaj koji je ukinuo izdavačku kuću Edit i jedini dnevni list na talijanskom jeziku »La voce del popolo«. Nakon svega, ne treba dvojiti što od ovakve svjetske i tolerantne države utemeljene na kriterijima Erdoganove tolerancije mogu očekivati srpske »Novosti« čija hrvatska pera trulu i nesposobnu vlast redovito nabijaju na kolac. Svatko ima svoje Kurde i Armence.

I tako iz dana u dan, poput neimara, čisti to domoljubno žito od svakojakog kukolja ministar s apsolutnom podrškom Zlatko Hasanbegović. Danas Zarez, sutra Interliber, ovdje Talijan, ondje Srbin… Nastavi li tako marljivo trijebiti i istrajavati na njegovim principima tolerancije, Zlatko Hasanbegović mogao bi za oko zapeti i samom Erdoganu pa bi se Orešković mogao naći u nebranom grožđu koga izabrati za njegovog dostojnog nasljednika.

I kada smo već mislili da takvoga nema na vidiku, svoju propisnu kandidaturu najavio je v.d. ravnatelja HRT-a Siniša Kovačić obrazloženjem odaslanim s dalekovidnice kako u TV kalendaru jučer nije bilo priloga o Danu oslobođenja Rijeke jer su se bavili podjelom Irske! Ili je to možda bilo sto nijansi zelene?