Taj početak jednog novog, dirljivog prijateljstva između Hrvatske i Turske bio je više od simbolike. U metropoli predziđa kršćanstva pod mjerama izvanrednog stanja gromoglasno najavljivanu suradnju prvi su potpisali dvojica ravnatelja državnih televizija.

HRT je tu vijest o potpisivanju protokola o suradnji s Turskom radiotelevizijskom korporacijom ponosno objavio izostavivši tom prigodom, valjda da se idila ne naruši, ono vršitelj dužnosti ispred funkcije glavnog ravnatelja Siniše Kovačića koji se ozareno rukovao s kolegom Ibrahimom Erenom. Sada nam je barem jasno kuda medijska, i ne samo medijska, Hrvatska stremi. Put Turske.

One u čijim se zatvorima danas nalazi tridesetak novinara, one u kojoj su državni tužitelji podnijeli više od 1.800 kaznenih prijava zbog krimena uvrede tog istog Erdogana kojeg smo dočekali kao spasitelja i dobročinitelja, najviše protiv novinara i karikaturista, ali i djece! I koji je, dok su mu se Angela Merkel i EU umiljavali oko emigrantske krize puneći mu džepove milijardama eura, iskoristio priliku za obračun s medijima koji mu nisu skloni. Primjerice najvećim dnevnim listom »Zaman« koji je sudskom odlukom stavljen pod skrbništvo države. Iste večeri policija je zauzela zgradu »Zamana« te suzavcem, vodenim topovima i gumenim mecima rastjerala prosvjednike koji su se okupili oko sjedišta redakcije.

Nažalost, nije slučajno to što su Kovačić i Eren potpisali u dubokoj sjeni svojih predsjednika, jer je v.d. ravnatelja HRT-a, dok turske metode ovladavanja medijima u Lijepoj našoj u potpunosti ne sažive, nakon brojnih uredničkih i novinarskih smjena tog veličanstvenog dana na oltar svoga poslušništva prinio još jednu žrtvu – otkaz dugogodišnjem novinaru Saši Kosanoviću.

– Najgore od svega je to što postoji strah. Svi se boje, a to nije normalno. Sloboda izražavanja je pala na vrlo nisku razinu, ne jednom kritizirao je Erdoganov režim turski pisac i nobelovac Orhan Pamuk, i sam kažnjavan i proganjan.

Nije dakle čudno što su Reporteri bez granica svrstali Tursku na 149. mjesto od 180 zemalja po poštivanju medijskih sloboda, ali niti to što se Hrvatska danas sunovratila na 63. mjesto dok smo primjerice 2002. bili 33. I OESS je Hrvatsku na svojoj ljestvici svrstao upravo uz bok Turskoj i Ukrajini, a pretekla nas je i Srbija.

Nije slučajno što su mala Hrvatska i velika Turska danas toliko bliske i svakim danom sve bliže. Ovdje se također sve u šesnaest radi na pokoravanju i zatiranju medija, pa tako ministar kulture Zlatko Hasanbegović u ime vlasti ukida financiranje neovisnim medijima, ali i neprijateljskim mu manjinama poput hrvatskih Talijana čija su izdavačka kuća Edit i dnevni list »La voce del popolo« pred gašenjem. Kada već nema na ciljniku Pamuka dobar mu je i Frljić kojeg kažnjava brisanjem Hrvatske drame riječkog kazališta s popisa ustanova koje će država financirati!