Dragan Lozančić bit će smijenjen s mjesta šefa SOA-e, jer ultimatum koji je predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović poslala  na Markov trg Tihomir Orešković mora supotpisati budući da očigledno, bez obzira što piše na pločici njegovog ureda, nije premijer.

As pik u hrvatskom špilu karata moći je Tomislav Karamarko, koji je odlučio maknuti Lozančića da bi rekonstruirao službu koju je nekada i sam vodio po svojim mjerilima i potrebama. Vidi se to i po javnim aktivnostima probuđenog paraobavještajnog podzemlja koje svakim povratkom HDZ-a na vlast postaje sastavni i nezaobilazni dio obavještajne zajednice. Predsjednica, koju su apologeti zbog ovakvog nametanja političkog autoriteta prozvali »ženskim Tuđmanom«, kralj je pik, Orešković tek cura, a Petrov pub kojeg u »slučaju Lozančić« nitko ni ne sluša, a kamo li uzima ozbiljno.

Ovakva uzurpacija vlasti ipak nije bezazlena igra, jer Tuđman je bio Tuđman u polupredsjedničkom sustavu, pa su i Predsjednica i Karamarko napravili tihi državni udar otimajući Oreškoviću ingerencije premijera koje mu legalno i legitimno pripadaju. Potpiše li mrtav hladan Lozančićevo razrješenje radi mira u kući vladajućih, Orešković će i definitivno priznati da se pomirio s ulogom rezervne gume uz pomoć koje ova neprincipijelna koalicija baulja dalje.

Ono što se običan građanin treba pitati je što slijedi onim manje utjecajnim i zaštićenim osobama od Lozančića za kojeg eto sada saznajemo da je u politiku ušao na valu najdesnije struje HDZ-a, štoviše uz prijateljsku naklonost glavom i bradom drugog čovjeka države, Gojka Šuška. Njegov životopis i pedigre do suradnje sa Zoranom Milanovićem besprijekoran je i u desno poželjnom domoljubnom, kao i stručnom pogledu, a bivši mu je premijer između redova odao priznanje kao najzaslužnijem za razotkirvanje pokušaja slovenske prevare u Haagu, nakon čega je Hrvatska elegantno izašla iz arbitraže.

Vjerojatno ima i onih uspjeha o kojima ni Milanović ni Lozančić ne smiju javno govoriti, pa bi takav čovjek zaslužio ne bildanje mišića »ženskog Tuđmana« i Karamarka, koji nikada neće biti Franjo Tuđman jer priželjkuju samo njegove ovlasti a nemaju ni minimumua odgovornosti za državu koju vode, već jasan odgovor na jedino bitno pitanje: je li svoj posao obavljao u skladu s hrvatskim zakonima ili nije. Sve ostalo je opasno politiziranje i potkopavanje ustavnog poretka.

U ovoj zemlji ima ljudi i pravnih stručnjaka koji mogu dobiti uvid u klasificirane dokumente, nisu valjda sve komisije podložne utjecaju kao ona Predsjedničina za pomilovanje, i presuditi je li Dragan Lozančić radeći svoj posao šefa SOA-e prekršio zakon ili nije. To je bitno i za njega kao čovjeka, a još više za društvo koje mora imati povjerenja da tajne službe svoj posao rade za opće dobro.

Supotpiše li Orešković njegovo razrješenje a da sam ne zna odgovor na to pitanje, odustane li od svojih premijerskih ovlasti i pristane na politizaciju, postat će suučesnikom njegove difamacije. Dobije li Lozančić nečasni otpust a časno je radio svoj posao, bit će to teška nepravda prema njemu kao čovjeku i profesionalcu, a zadovoljstvo svim onim koji se skrivaju pod skutima »ženskog Tuđmana«. Tamo gdje više nema prisluškivanja, ali ima pomilovanja.