Sve je to movie

Komentar Branka Mijića

Branko Mijić



Taj moto umjetničke i životne filozofije Tomislava Gotovca jučer je potekao Rijekom na otvaranju njegove prve retrospektive koja je bila pun pogodak za inauguraciju novog zdanja Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u nekadašnjem »Benčiću«.


Sam događaj i umjetnički čin praktički su početak, nulti dan projekta Rijeka Europska prijestolnica kulture 2020., a izbor lika i djela Toma Gotovca za prvorođenče više je od simbolike jer ima značenje manifesta i snagu prisege da se tim putem i ubuduće nastavi. Bio je to uistinu movie, film, koji je od ranih dana postao umjetnikova opsesija i fascinacija, ali i moving, kretanje, kojim je Tom u javnom prostoru vlastitim golim tijelom vodio kreativni dijalog sa stvarnošću.


Iako ga nema već sedam godina, možda njegovi performansi nikada nisu bilu aktualniji nego danas kada se nagost proziva skarednom a kadaver sakralnim. Nema bolje poveznice od Toma Gotovca i njegovog stvaralaštva s vremenom i okolnostima u kojem je ono nastajalo i svakidašnjicom koju živimo. Gotovo da nema razlike ni u reakcijama onih koji su se užasavali otvorenosti tijela kao gole istine dok je Tom obnažen hodao ulicama Zagreba kao prvi streaker i onih koji bi golotinju danas kamenovali čak i kada se odvija iza zatvorenih vrata kazališne predstave.


Što je bilo konzervativnije, onaj totalitarizam s demokratskim licem ili ova demokracija s totalitarnim umom, nije bitno za Gotovca i njegovo djelo. On je prozreo one koje je prezreo poručivši »da je golo tijelo u javnom prostoru blasfemija, vrijeđanje malograđana«. Tom je uistinu bio anticipator, ne samo kriza, njegov je opus u trenutku dok je nastajao bio avangardan i do danas ostao toliko aktualan da ga slobodno možemo proglasiti klasikom.Upoznavši se s Gotovcem na stranicama »Poleta« generacija sada sredovječnih u početku možda i nije proniknula u dubinu njegovog djela, ali je Tom Gotovac bio onaj nezaobilazni svjetionik koji je usmjeravao i nadahnjivao sve nas da danas bez daha čekamo pred vratima Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci njegovu retrospektivu. Tu ćemo naći dio sebe, odgovore kuda smo išli i gdje smo danas, a možda shvatimo što nam je sve to u baštinu ostavio.

– Bio je jedan od rijetkih umjetnika čija mi je iskrena namjera za dijeljenjem strasti za umjetnošću pomogla shvatiti kako umjetnost može utjecati na društvo. Ljudi poput njega glasnici su promjena i dijagnostičari društvenih boljki. Njegova ostavština zaslužuje brigu i ponovno sagledavanje u novom kontekstu, ustvrdila je Marina Abramovića za svog »prijatelja i učitelja«. A Goran Trbuljak uklesao kratak i precizan kunsthistoričarski epitaf: »Tomovo tijelo u umjetnosti je ogromno«.


Zato nema boljeg mjesta i spoja od »Benčića« i Toma Gotovca. Nekadašnja šećerana s početka industrijalizacije Rijeke iz 18. stoljeća, pa tvornica duhana, mjesto gdje su se proizvodili motori a devedesetih i oružje, zgrada okićena freskama, štukaturama, keramičkim pećima i baroknim interijerom, postaje dom pioniru performansa, streakinga, body-arta, hepeninga, Fluxusa… a u svom zajedničkom prožimanju čine jedinstveni i nezaobilazni Muzej.


Da, sve je to movie, Tom!


više vijesti