Foto: Admir Buljubašić / CROPIX
Nikakav nepouzdani Mesić, ili nedajbože Jugoslaven Marković, ne smiju pomutiti desničarsko-tuđmanovsku verziju povijesti, u kojoj se nije dogodilo ništa osim onoga što je HDZ spreman odobriti
Toga strašnog poslijepodneva 7. listopada 1991. u Banskim su dvorima razgovarali hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, predsjednik Predsjedništva SFRJ Stjepan Mesić i predsjednik Saveznoga izvršnog vijeća, jugoslavenski premijer Ante Marković. Nakon što su izišli iz dvorane, raketa zrakoplova JNA pogodila je i uništila zgradu. Da su u prostoriji ostali koji trenutak duže, svi bi bili ubijeni.
Bio je to precizan plan: Milošević bi jednim udarcem obezglavio i Hrvatsku i reformistički dio Jugoslavije. Hrvatska bi izgubila predsjednika i svojega predstavnika u Predsjedništvu SFRJ, a mjesto saveznog premijera vjerojatno bi preuzeo srpski predstavnik koji bi, za razliku od Ante Markovića, mogao poslužiti kao poluga vojne diktature.
Ali Jadranka Kosor sve je to odlučila prešutjeti, otkrivši spomen ploču koja prešućuje i Mesića i Markovića. »7. listopada 1991. ovu je zgradu raketiralo zrakoplovstvo JNA. Cilj je bio atentat na prvog predsjednika RH dr. Franju Tuđmana. Prilikom raketiranja jedna je osoba poginula, a četiri su ranjene«, piše na ploči. Mesić i Marković uopće se ne spominju. Ni jedan ni drugi nisu pozvani na svečanost. Ali jest Miroslav Tuđman, sin Franje Tuđmana. Mesić i Marković naprosto su prešućeni, kao da ih nije bilo. Ne sjećamo se kada su u ovoj neistinoljubivoj zemlji tako prešućene notorne činjenice.
Prije nego pokušamo odgonetnuti zašto, valja naglasiti bezobrazluk takvoga čina. Na više je razina nedopustivo tako očito zaobilaziti istinu. Ponižavajuće je to prema javnosti, jer Vlada naprosto ne smije prešućivati i lagati; istina bi morala biti temelj povjerenja javnosti u političare. Pogubno je to i za vitalnost javne komunikacije, jer kakav to primjer daje premijerka takvim hladnokrvnim krivotvorenjem, koje ignorira sjećanje svih nas? Ponižavajuće je to, naposljetku, prema Mesiću i Markoviću. Ta nisu oni bili Tuđmanovi usputni gosti, nego dužnosnici s velikim utjecajem, sviđalo se to kome ili ne. Sigurno je, uostalom, da su i oni bili ciljevi Miloševićevih pučista, neovisno o tome što je Tuđman bio glavna meta. Ali prešutjeti ih danas znači izbrisati ih iz povijesti, simbolički ih raketirati bombama predizborne istine današnjega HDZ-a, koji vrijeđa Srbe i prijeti crvenom Hrvatskom. Ali eto, idu izbori, pa se Kosor želi osigurati. Nikakav nepouzdani Mesić, ili nedajbože Jugoslaven Marković, ne smiju pomutiti njezinu, desničarsko-tuđmanovsku verziju povijesti, u kojoj se nije dogodilo ništa osim onoga što je HDZ spreman odobriti.