HDZ je odabrao najprovjereniji i najštetniji put: povratak tuđmanizmu. Otkada su pregovori s EU završili, šefica stranke i vlade govori onako kako se u HDZ-u nije govorilo još od kraja devedesetih. Pozdravlja osuđene ratne zločince i šalje stranačke veterane da čine to isto, svim javnim prosvjedima usprkos; svađa se s predsjednikom Srbije kao da je Slobodan Milošević osobno; legalizira protuzakonito sagrađene kuće i time krnji zakonitost; najavljuje najjeftinije populističke trikove, poput onoga o sto kuna umirovljenicima mjesečno; grozničavo krstari zemljom pokušavajući stvoriti dojam da ozbiljno radi… Jučerašnja inat proslava 20. obljetnice policijskih Alfi samo je još jedan argument za tvrdnju da HDZ politiku sve više nadomješćuje svadljivošću, a tu je metodu Tuđman razradio do perfekcije. Stranka niže signal za signalom da nema nijedne suvisle ideje o budućnosti. I ako se održi u sedlu – a to nipošto nije nemoguće – javnost može biti sigurna da će je nastaviti voditi skupina vlastohlepnih, od političkoga sadržaja ispražnjenih birokrata koji o europskoj budućnosti zemlje nemaju ni najmutnije predodžbe. 

U SDP-u, pak, neproglašeni godišnji odmor kao da se nastavlja. Stranka ostavlja dojam nepovezane skupine bezvoljnih ljudi, dojam kakav je ostavljala i pred izbore 2003., kada ju je Račanov umor – i bolest, pokazat će se kasnije – pretvorio u politički organizam koji se trudi izgubiti. IDS se odavna pretvorio u istarsku inačicu HDZ-a, što je Jakovčićeva reakcija na otkaz novinaru Glasa Istre Zoranu Angeleskom potvrdila sa šokantnom bezobraštinom. HSU, i inače najslabija karika koalicije, natjerana je u nedostojno iscrpljivanje s HDZ-om oko sto kuna mjesečno, pa se srh kreativnosti može se naslutiti tek u HNS-u, iz kojega je Vesna Pusić posljednjih tjedana odaslala pregršt novih ideja. No tih nekoliko stidljivih kukurijeka ne može biti dovoljno da razbudi zaspalu naciju u oblačnome osvitu europskih neizvjesnosti. Zato valja pitati o konačnome smislu dvadesetogodišnjega reformskog truda. Lijepo je da su stranke vodile proeuropske reforme, ali što sad, kad su one završene? Hrvatska je u ozbiljnoj krizi vodstva, i malo je vjerojatno da će predstojeći izbori tu neveselu prognozu uvjerljivo opovrgnuti.