Proizvodi li genocid koji masovno ubija leševe ako se Kolinda Grabar-Kitarović i Aleksandar Vučić dogovore da u svojim govorima ne spominju Srebrenicu i Jasenovac?Nevješta je ovo parafraza onog varljivog filozofskog pitanja proizvodi li drvo koje pada zvuk ako u šumi nema nikoga da to čuje, ali možda najbolje detektira pitanje genocida, ubijanja i zločina u ovim našim džunglama. Nešto tako programatski lucidno od ovdašnjih političara nismo dugo čuli i bila bi prava šteta da se ova hipoteza povijesno ne patentira kao proteza svaki put kad netko spomene Srbe i Hrvate te zazove normalizaciju odnosa između dviju susjednih država.Dakle, svaki put kad netko ima namjeru spomenuti ustaše, rasne zakone u NDH i genocid, riječju Jasenovac, ili pak, s druge strane, velikosrpsku agresiju, četnike, etničko čišćenje, dakle Srebrenicu, predsjednici dviju suverenih, samostalnih, nezavisnih i međunarodnopriznatih država Hrvatske i Srbije, pozovu svoje savjetnike, govoropisače i trbuhozborce te im nalože da zaborave te teze i umjesto njih naprosto umetnu proteze! I nema rata i ubijanja, nigdje koncentracijskih logora i masovnih grobnica, a kamo li zločina bez kazne.
Te dvije nježne riječi, »izbriši, savjetniče«, potezom gumice rješavaju sve probleme! Nema više napetosti u odnosima dvije suverene, samostalne, nezavisne i međunarodnopriznate države, nema dolijevanja ulja na vatru, zveckanja oružjem, ma ne šalju se više ni diplomatske note između Zagreba i Beograda, a kamo li vojska na granice! Dobro, nikada se nećemo dogovoriti o karakteru »Oluje«, ali ništa nije savršeno, idile nema ni u skladnim obiteljima. Zvali mi egzodus etničkim čišćenjem ili humanim preseljenjem, stvar je terminologije.
A o tome neka mozgaju jezikoslovci! Ne može to nikako biti prepreka da, zašto ne, zajednički, nominiramo Kolindu Grabar–Kitarović i Aleksandra Vučića za Nobelovu nagradu za mir. Sretni su narodi koji imaju takve predsjednike koji ne samo da vode računa o svojim podanicima i njihovim duševnim bolima, već i o svakoj riječi koju međsobno izmjenjuju kako ih ne bi uznemiravali u idiličnoj svakidašnjici. Briši taj genocid, križaj Jasenovac, krsti Srebrenicu, nemojmo sad o prošlosti, ima ovdje ljudi koji su i na drugoj strani izgubili nekoga, došli smo pričati o budućnosti…
I tako sve u jedan glas, dva tijela jedan predsjednički duh, čuvaju nas od aveti prošlosti brižno pazeći da te krvave, ubilačke riječi, taj genocid, Jasenovac i Srebrenicu, u svojim prigodničarskim govorima nikako ne spominju. I zato nisu u pravu njihovi savjetnici, govoropisači i trbuhozborci kad ih zbog te opravdane i svima razumljive cenzure javno denunciraju. Umjesto da zajedno s njima prionu na posao, pobroje i zapišu sve te lekseme koji su nas zavadili, sve te genocide, Jasenovce i Srebrenice koje bismo trebali izbrisati iz pamćenja želimo li se nastaviti praviti normalnima.Bio bi zanimljivo štivo, svima razumljivo, taj Rječnik prejakih riječi.
