Špajza Sanje Modrić: Škola počinje molitvom, tko šiša Ustav

Komentar

Sanja Modrić

Snimio Vedran KARUZA

Snimio Vedran KARUZA



Tjedni pregled zbivanja kako ga vidi kolumnistica Sanja Modrić.


PONEDJELJAK Sekularna država, kako da ne


U dosta hrvatskih javnih škola, prvi dan nastave ponovno je započeo vjerskim obredima. O tome hoće li, na taj važni dan, djecu okupiti svećenik s križevima i molitvama, samostalno odlučuju ravnatelji škola, izjavili su iz Ministarstva obrazovanja i tako oprali ruke od činjenice da prisustvo vjere u javnim školama smije biti isključivo fakultativna stvar, ograničena na izborni predmet vjeronauk, i da u Hrvatskoj nominalno ne postoji državna religija koja se nameće svima.


Utoliko je ispala posve isprazna nedavna javna polemika o tome je li Hrvatska sekularna, odnosno laička država, ili nije. Da jest sekularna i da treba biti složili su se ustavni stručnjaci na čelu s dr. Brankom Smerdelom i dr. Sanjom Barić, koji vode katedre za ustavno pravo u Zagrebu i Rijeci. Tako su se suprotstavili vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj, odakle je prethodno, kroz uvodnik u Glasu koncila, plasirana teza da naša zemlja nije definirana kao sekularna država i da je sreća što je tako. U Ustavu se, kažu, nigdje ne spominje riječ »sekularnost«. Po njima je to pozitivno i demokratski, jer bi, da nije tako, sekularizam bio izdignut u ravan »državne ideologije«, a vjernici svedeni na »građane drugoga reda«.


Uz pomoć takvih akrobacija, ovdašnja Katolička crkva svrstala se, ne prvi put, na suprotnu stranu od svoga vrhovnog poglavara Pape Franje koji smatra da »države trebaju biti sekularne te da one koje se vežu za jednu religiju završe loše«. No, može Ustav propovijedati što god hoće kad je realnost u Hrvatskoj takva kakva jest, pri čemu se upravo prvaci države, kao glavni čuvari ustavnih načela, klanjaju katoličkom establišmentu kao državnoj crkvi. Premijer Plenković javno poziva ministre na blagdansku misu. Svećenici blagosiljaju događaje pod pokroviteljstvom Sabora i Vlade. Program HRT-a kipti od katoličkih uznesenja. Ministri pozdravljaju sa Hvaljen Isus i Marija. Crkvi, koja se izdašno financira iz državnog i lokalnih proračuna, Vlada galantno poklanja državne nekretnine velike vrijednosti. Vjerski rituali prisutni su kod nas u sferama javne nadležnosti kao da smo Saudijska Arabija. Sekularna država? Aha. Malo sutra.

UTORAK Falit će 4 milijarde eura za dugove Agrokora?




Vijest sa Zagrebačke burze: Pod palicom Vladinog povjerenika Ramljaka, Agrokor je založio svu imovinu koja do sada nije bila pod hipotekom. Za novi zajam od 480 milijuna eura, Jamnica, Ledo, Zvijezda, Belje, PIK Vinkovci, Vupik dali su u zalog sve što je još bilo preostalo. Upravne i gospodarske zgrade, oranice, staje, voćnjake i šume, pa čak i Vupikovo nogometno igralište, sve je otišlo kao osiguranje kreditorima.


Vlada s velikom nervozom reagira na skepsu oko svog angažmana u Agrokoru, ali na podozrenje poziva čak i najjednostavnija matematika. Jer, procjene kažu da iznos koji se može dobiti prodajom Agrokorovih tvrtki i prebijanjem vrijednosti i iznosa dugovanja, nije puno veći od milijardu i pol eura. Agrokor je dužan oko 5,5 milijardi eura. Znači, falit će čak četiri milijarde.


Pitanje je, dakle, tko će sve zaglaviti u toj rupi? Tko će slaviti, a tko će obući korotu? I – s aspekta javnoj interesa najvažnije – kolika će porcija dugova za koje nema pokrića pasti na leđa hrvatskih poreznih obveznika?


Čudesnih sretnih obrata u ovoj priči naprosto ne može biti. Iza ove posljednje posudbe Agrokoru, koju je odobrio povjerenik Ante Ramljak, stoji američki fond Knighthead Capital Management. Nitko ozbiljan ne sumnja da će cijenu svoje operacije u Hrvatskoj znati naplatiti lešinarski fond, izdanak branše zastrašujućeg imena, koja ulaže u krahirane vrijednosne papire kompanija i vlada i na tome diže dobre profite. Ni banke neće biti nemoćne, podizat će tužbe. Samo se hrvatski porezni obveznici neće imati kome žaliti kad jedino oni ostanu za sanaciju ne samo starih Todorićevih dugova, nego i ovih novih, Ramljakovih.


SRIJEDA Stisak Bandićevog mede


Bandić bi sada htio zauzdati Hasanbegovića, ali posljedica se ustobočila protiv svoga uzroka. Hasenbegovićeve su slike svaki dan u medijima jer mu je Bandić to omogućio. Postao je vidljiviji nego Bandić, koji je na vidljivosti, uvijek i svuda, izgradio svoju populističku doktrinu. S pet mandata, Haso je uspio skinuti Tita u Zagrebu jer su mu 22 ruke s Bandićeve i HDZ-ove liste uzorno uzorale ledinu. Svaki dan ima nešto reći o ulicama, o ratu i HOS-u, o povijesnim idejama i o tome tko je ikada u prošlosti bio na negativnoj strani.


Uzeo je nešto od Bandića pod svoje – jedan dan o istome govori jedno, drugi dan nešto posve drugo. Ispravlja Kolindu da za dom spremni nije stari hrvatski pozdrav, nego baš ustaški. Ali svejedno smatra da HOS-ove ploče s Poglavnikovom krilaticom treba postaviti po cijeloj Hrvatskoj. Otvoreno se podruguje Bandiću. U pozi moralnog arbitra, zabavlja se na Bandićev račun. Njegovog koalicijskog brata, premijera Plenkovića, naziva na televiziji »političkim trgovcem i reketarom«. Da ga Bandić nije zatrebao, ne bi Hase bilo nigdje, a evo ga svuda.


Gradonačelniku se sada roje bijesne misli po glavi. Presložio bi se s HSLS-om, SDP-om, sa SUBNOR-om i bilo kime samo da se riješi Hase, koji svaki dan zasjeda u kafiću u Frankopanskoj, kod birtaša koji je diverzantski odšarafio Titovu ploču, i broji staljiniste u telefonskom imeniku. Bandić je napokon puknuo u programu Radio Sljemena i zarežao na Hasu da smiri ambicije u pogledu Masaryka i ostalih uličnih lustracija. Ali lukavi Mile Fontana naprosto se preigrao. Zagrlio je medu pa bi sad bi ga gurnuo od sebe, ali ga medo više ne pušta. Hasin stisak je proračunat, ali u čemu je razlika, takav je bio i Bandićev.


ČETVRTAK Vrijeme nije Plenkovićev prijatelj


HOS-ovi pregovarači su pobijedili. Ploča s ustaškim pozdravom samo je premještena iz Jasenovca u Novsku. Kosti 81.000 ljudi pobijenih u jasenovačkom logoru – među kojima su kosti 14.000 djece – sada su udaljene desetak kilometara od znamena njihovih zločinaca.


Plenković kaže da treba donijeti zakon, da je ovo samo prva faza i da čelnici HOS-a, s kojima se Vlada danima i danima natezala oko ploče, ne trebaju likovati. Možda, vidjet ćemo. Ali s obzirom na to da splitski HOS-ovac Marko Skejo, lažni magistar Anto Đapić i ostali »pregovarači« i dalje tvrde da je Pavelićev pozdrav neupitan, a nakon iznenadne vijesti o nekoj prijelomnoj potvrdi iz Ministarstva uprave, čak i da je trajno legaliziran, ne bi se reklo da će »druga faza« s njima ići glatko. Skupina koja inzistira da »za dom spremni« ostane, pri čemu se zaklanja iza prava svojih boraca poginulih u Domovinskom ratu – kao da su se ljudi stvarno borili za NDH, a ne za slobodnu i demokratsku Hrvatsku – neće čekati zakon vrteći palčevima. To bi Vladi trebalo biti sasvim jasno.


Zato Plenkoviću vrijeme nije prijatelj. Što duže bude trajalo mrcvarenje na tu temu, to će ga veća čuda dočekati kad posao konačno bude završen. Što se duže se bude čekalo na smjernice Kusićevog Vijeća za prošlost, a poslije i na tim koji će pisati nova pravila o simbolima bivših vremena, pa onda i na saborsku proceduru, to će biti većih iznenađenja kad zakon napokon stupi na snagu. Agilna ekstremistička struja među braniteljskim vođama, koju je Plenković sam napadno legitimirao u ovim pregovorima oko Jasenovca, mogla bi i njemu podići šatore po Hrvatskoj. I desnica u HDZ-u čeka svojih pet minuta, a puk je lako potpaliti. Plenkovićevu neodlučnost da brzo povuče jake poteze mogli bi skupo platiti ne samo on, nego i Hrvatska.


PETAK Gdje je Most?


Ne znam je li netko primijetio, ali nema Mosta. Gdje je Most? Jesu se potajice ispisali iz registra političkih stranaka pa mi to ne znamo? Ili su samo uzeli godišnji odmor do Božića pa će ga spojiti s Novom godinom? Gledam svaki dan hoće li nešto o nečemu reći Božo Petrov, ili Orepić, ili barem Bulj. Ali ništa. Odnekud je časkom provirio samo Panenić, ali se nitko ne sjeća povodom čega. Treća snaga u državi, bivša vlast, ministri i potpredsjednici Vlade, a sad tajac, kao da su u zemlju propali. Ništa o požarima, ni o Agrokoru, ni o struji, ni o vodi, ni o »za dom spremni«, ni o porezu na nekretnine, ni o Sloveniji, ništa ni lijevo, ni desno…


Njihovi simpatizeri su posebno u nedoumici. Još uvijek ih podržava 7,7 posto građana, ali ni ti nisu više sigurni da se s Mostom nije dogodilo nešto strašno. Valjda će doći u Sabor da uzmu plaće, bar da vidimo da su dobro i zdravo.


više vijesti