Mediji su jučer bili zasuti dvjema temama: Hrvatska je iz EU fondova u ovoj godini uzela čak 2,7 milijardi kuna manje od plana, i drugo, u državnoj upravi ove godine baš nijedna osoba nije uspjela dobiti otkaz. Pretprošle godine bila su dva, a prošle četiri. Dakle, što god činili, ti ljudi ne mogu dobiti otkaz.

Potpuna nesposobnost u uzimanju bespovratnog novca s jedne, i uhljebizam na najjače s druge strane. Najbolja je to slika Hrvatske, ali da se ne zabunimo – ne hrvatskih građana, nego ove Vlade.

Može Andrej Plenković biti popularan sa svojim 13. plaćama i poreznim rasterećenjima plaća, i na tome mu treba skinuti kapu, ali ovi jučerašnji podaci govore da mu je vrijeme da ozbiljno razmisli o resetu svojeg kabineta.

Ministrica regionalnog razvoja koja jako voli putovati po svijetu i politički svima redom soliti pamet, toliko je podbacila da Plenković hitno mora razmisliti o tome da je zamijeni u Vladi – namjerno.

Ovo, pak, s uhljebima koji su zaštićeni kao dijamanti staklenim zvonom, to je politika kontinuiteta, tu nije kriv nikakav Kuščević, kao niti njegovi prethodnici, jednostavno to je hrvatski sustav uprave, mentalitet i habitus. A pomaka nema.

Ali i za jedno i drugo je kriva Vlada u cjelini. I iako će Plenković sigurno opstati, jer mu Milan Bandić skuplja sve više ruku u Saboru, pa mu je većina čvršća nego u času kad je bio izbacio Most, činjenica je da ova Vlada nije provela nijednu ozbiljnu strukturnu reformu.

Dapače, ni naznaku reforme kad je riječ o sustavima zdravstva, školstva ili uprave, dakle u svojim najizvornijim ovlastima. Nova priča s neiskorištenim EU novcima samo je dobra ilustracija za tu tvrdnju, a drugih primjera je, naravno, bezbroj, od Kujundžića sa sve dužim listama čekanja do reforme obrazovanja koja se nažalost još uvijek svodi samo na pilot-projekte i izolirane slučajeve.

U takvim okolnostima Plenković bi najbolje učinio (za sebe) da rekonstruira ovu nesposobnu i neučinkovitu Vladu, u kojoj uz nekoliko časnih iznimaka većina ispunjava uvjete za – odlazak. Treba li podsjećati na gafove Nade Murganić, ili rasula u resoru upravljanja državnom imovinom Gorana Marića.

Ovaj sastav zahtijeva temeljito provjetravanje, a vrijeme polovice mandata, koje oko nove godine upravo dolazi, moglo bi biti idealno da se Plenković odluči na refreshment svojeg kabineta.

Tragična neodgovornost ministara u dobrom dijelu resora mora biti evaluirana i sankcionirana, a ako se misli natjecati za novi mandat (što izgleda vrlo jednostavno ako se sagledava samo tragično stanje opozicije, no zapravo je to uvijek nova bitka), tada Plenković treba mućnuti glavom i popraviti ono što ne valja.

Ako smo mogli imati 2,7 milijardi kuna više, tada bi rast novca za mirovine – koji će u 2019. iznositi 1,3 milijarde kuna – bio dvostruk. Mirovine bi mogle dvostruko rasti, ugrubo govoreći, o tolikoj je svoti novca riječ.

Hrvatska je vjerojatno jedina država u kojoj za takav »fail« nitko neće politički odgovarati. Osim ako Plenković ipak ne bude mudar i za drugu polovicu mandata ne počisti neuspješne iz svog kabineta.