Snimio Davor Kovačević
Nažalost, zasad nema druge nego mirno pričekati nalaz »institucija« koje će sigurno promptno obaviti posao i objaviti tko stoji iza ovakve prljave igre, tko je, kako kaže Tolušić, »banda« koja je zaslužila najoštriju kaznu za ovakve podvale. A tada, kad dobijemo nalaz institucija, tada ćemo moći i tvrditi je li ovdje riječ tek o unutarstranačkom obračunu
Sustav u kojem se obavještajne službe ili paraobavještajni milje koriste za međusobne obračune političkih aktera, nije demokracija nego – demokratura. A upravo se to u Hrvatskoj ovih dana događa.
Možda bismo mogli pomisliti da smo se otarasili takve prakse kad smo se otarasili i Tomislava Karamarka i njegove začudne menažerije koju je sa sobom vodio. No, nažalost, i »umiveni« HDZ, kako se čini, boluje od slične boljke.
Nemoguće je tvrditi da iza afere s navodno fotošopiranim fotografijama ministra Tomislava Tolušića stoji bilo tko iz nomenklature HDZ-a, dapače, oni to demantiraju, a i bilo bi utuživo, no jasno je kao dan da će »banda« koja bude prokazana da stoji iza takve montaže biti brutalno otklonjena i pospremljena gdje joj je i mjesto, u buksu.
No, nije toliko nemoguće pomisliti, a nije ni utuživo imati hipotezu, da bi to možda baš slučajno mogli biti neki od ljudi kojima se inače priprema sapunanje daske da ih se trajno ukloni s političke scene. Koji? Znamo i sami koji.
Oni koji smetaju recentnom vodstvu države i stranke. Uostalom, da dan ranije Vlada nije izašla s agendom da će se do posljednje kapi krvi boriti protiv fake newsa, možda ove hipoteze ne bi bile potrebne. Ovako, samo su zdravorazumska pitanja. Jer se teren pripremio.
Doduše, s obzirom da je Plenkovićev HDZ sigurno umiveniji od stare garde koju je vrijeme već ranije pregazilo, može se slobodno reći i da nije svako zlo za zlo ova afera Tolušić. No, ipak, trebalo bi pripaziti: sustav obavještajne zajednice ne bi se smio koristiti za međusobne obračune. To je, naime, kazneno djelo.
Sjećamo se niza primjera gdje su čelni ljudi vlasti posezali za sličnim smicalicama: sjetimo se kako se SDP tada rješavao Slavka Linića u slučaju Spačva, primjerice, a nije tome bio nesklon ni Ivo Sanader, da o Karamarku ne govorimo. Ubaciš u medije navodnu aferu, a onda je saniraš žrtvovanjem nepodobnih vlastitih suparnika. Stara fora.
No, društvo bi se trebalo razvijati u smjeru da se takve stvari ne ponavljaju. Nego suprotno: da takvih svinjarija više ne bude. Hrvatska ne napreduje ako se politička scena pročišćava na temelju međusobno podmetnutih afera, zar ne?
Na stranu sad to što je »afera Tolušić« živi vic: SOA je utvrdila da se radi o montaži jer on ne nosi zaobljene cipele, nego pravi hadezeovski »špic-papak«?! Pa toga se ni Monty Phyton ne bi mogao sjetiti. I dalje: tobože, riječ je o montaži snimki s prostitutkom i kokainom. Društvene mreže su poludjele: pa tko kaže da je na slici baš prostitutka, i tko kaže da je riječ baš o toj drogi?
Nažalost, zasad nema druge nego mirno pričekati nalaz »institucija« koje će sigurno promptno obaviti posao i objaviti tko stoji iza ovakve prljave igre, tko je, kako kaže Tolušić, »banda« koja je zaslužila najoštriju kaznu za ovakve podvale. A tada, kad dobijemo nalaz institucija, tada ćemo moći i tvrditi je li ovdje riječ tek o unutarstranačkom obračunu.