Taj dojam ne mijenjaju ni jučerašnja osuđujuća presuda za aferu Hypo i oslobađajuća za aferu HEP-Dioki. Uzmimo samo za primjer predmet Hypo, u kojem se Sanaderu sudi zbog ratnog profiterstva i primanja pola milijuna eura provizije za prvi inozemni kredit Hrvatskoj. Prvostupanjsku presudu u kojoj je Sanader osuđen u spojenom suđenju za Hypo i Inu i Mol najprije je potvrdio Vrhovni sud, osudivši Sanadera na osam godina, no onda presudu ukida Ustavni sud, uz obrazloženje da nije ispitano je li kazneno djelo za koje se Sanaderu sudilo već palo u zastaru. Također osuđujuću presudu za Fimi mediju (devet godina zatvora) ukida pak Vrhovni sud, što je i taj predmet vratilo na početak.

Do danas su nepravomoćno dovršena suđenja za afere HEP-Dioki, Hypo i aferu Planinska. U predmetu za ratno profiterstvo Sanader je u ponovljenom postupku jučer osuđen na 2,5 godine zatvora, iako neće morati u zatvor jer je toliko već odslužio u pritvoru. Nedavno je proglašen krivim i u aferi Planinska i osuđen na četiri godine i šest mjeseci zatvora, tako da ni nakon te presude nije morao u zatvor. Na suđenju za aferu HEP-Dioki je oslobođen.

Istodobno s opstrukcijom i odugovlačenjem brojnih sudskih postupaka, kako bi barem dio njih pao u zastaru, Sanader paralelno radi na vlastitoj rehabilitaciji, koja je velikim dijelom već provedena, što jako puno govori o današnjoj Hrvatskoj. Bivši premijer već odavno nije više samo i isključivo osumnjičenik i optuženik u kapitalnim korupcijskim procesima na najvišoj razini. U međuvremenu je ponovo postao društveno prihvatljiv, i to ne samo na stadionskim tribinama. Utjecajni mediji danas objavljuju njegove knjige, u kojima Sanader dijeli lekcije i nudi »rješenja« za Hrvatsku, predlažući koalicije koje bi trebale vladati Hrvatskom.

Naravno, protokom vremena i percepcija Sanadera se promijenila. Javnost ga više ne poistovjećuje isključivo s korupcijskim predmetima, nego ga pamti i po njegovoj političkoj ostavštini. A ta je politička ostavština, što je porazno za današnji HDZ, u političkom, ideološkom i civilizacijskom smislu superiorna današnjem HDZ-u, ne samo pod Karamarkovim, nego i pod Plenkovićevim vodstvom. Pritom valja priznati da je Sanader ipak bio u boljoj poziciji od Plenkovića koji, za razliku od Sanadera, nije ukorijenjen u HDZ-u i ne kontrolira sve ključne procese u toj stranci. Sanader je mogao provesti sve svoje glavne zamisli, što se Plenković ne usuđuje. Plenković zasigurno predstavlja određen napredak u odnosu na Karamarka, no Plenkovićev HDZ ipak je nazadniji od Sanaderovog HDZ-a.