Kriza u Uljaniku i »3. maju« ovog je trenutka toliko duboka da nitko ne može sa sigurnošću reći hoće li biti nađeno rješenje. Političari su se rastrčali – HDZ-ovci iz Vlade u banke tražeći hitne kredite, IDS-ovci u Bruxelles lobirajući u Europskoj komisiji, a SDP-ovci su se napokon ukazali u »3. maju«.

Ne može se reći da svi zajedno ne pokušavaju naći rješenje za isplatu plaće za srpanj i za spas škverova. Ali dečki, gdje ste bili kad je grmilo?!

Ivan Jakovčić ovih dana tvrdi da je još prije 17 godina, u vladi Ivice Račana dok je još bio ministar eurointegracija, tražio rješenja za Uljanik. Ali da su centralne vlasti ignorirale te zahtjeve.

Svaka HDZ-ova vlada rješavala je dio dubioza u brodogradnji, jednako kao što je i riječka SDP-ova politika, kako tvrde, činila što može sve ove godine.

Što je najgore, te se kritike jednako odnose i na Europsku komisiju. Ta megabirokracija nije ništa bolja. Plan restrukturiranja za Uljanik se »kiseli« nekoliko mjeseci u Bruxellesu.

Ali i eurobirokrati se moraju vratiti s godišnjih odmora (vjerojatno na Jadranu) da bi primjetili da im u ladici leži plan koji može spasiti četiri tisuće radnih mjesta i, praktički, cijelu preostalu industriju jedne članice Europske unije.

Dok nije počeo štrajk, svi su bili gluhi i slijepi. Mjesecima, godinama. A čak je nađen i strateški partner koji želi dati svoje novce. Ni to nije dovoljno da bi se »strukture« pokrenule.

Nažalost po njih, propadnu li Uljanik i »3. maj«, velika je šansa da će to uništiti i rejting IDS-a u Istri i SDP-a u Rijeci, a sigurno se ni HDZ u ovim regijama nema čemu veseliti, jer njihova je odgovornost vjerojatno najveća. Živi zid će »pojesti« sve glasove, jer sudbina škverana jednaka je sudbini svih ovršenih i blokiranih.

Samo, tada će biti kasno. Pet do dvanaest odavno je isteklo.