Još je manje od šest mjeseci ostalo do novih lokalnih izbora, a niti jedna od velikih stranaka nema riješenu situaciju oko kandidata u sva četiri velika grada. Naravno da će do svibnja rješenja biti nađena, jer moraju biti, ali činjenica da zasad nisu zapravo poznati kandidati stranaka gotovo niti u jednom od velikih gradova, osim Milana Bandića u Zagrebu i Vojka Obersnela u Rijeci, pokazuje strahovit trenutni deficit kadrova i veliku krizu politike u Hrvatskoj.

U Zagrebu, primjerice, HDZ vodi snažan unutarnji rat i nastoji riješiti puč koji je pokušao izvesti Andrija Mikulić, te je teško da će nakon toga ostati kandidat, no problem za HDZ jest da drugog kandidata ni sami ne vide. Ako se netko pita gdje je predsjednik HDZ-a, Plenković je upravo uzeo povećalo i traži. SDP, pak, ima problem što ne može kandidirati novog šefa stranke Davora Bernardića koji sad ima drugog posla, ali ne može podržati ni HNS-ovu Anku Mrak Taritaš jer tako velika stranka jednostavno mora imati svog kandidata. No, kojeg? Potrošnog.

Ili će se možda pojaviti prijedlog da leđa podmetne netko od onih koji su sve donedavno i sami željeli voditi SDP Zagreba ili Hrvatske, pa bi onda logično bili i zainteresirani za ovu kandidaturu, možda Mirando Mrsić ili čak Milanka Opačić. No, nitko od njih, ako i prihvati takav prijedlog, opet nije logičan favorit niti garancija pobjede nad Milanom Bandićem. Tu je i vezana trgovina: ako bi SDP podržao HNS-ovu kandidatkinju u Zagrebu, tada HNS ne bi u Rijeci kandidirao Peru Lučina. No, problem za Obersnela je dvostruk: prvo, SDP s novim šefom Bernardićem mora imati kandidata za Zagreb htio-ne htio, pa će HNS vjerojatno imati svog kandidata za Rijeku, i drugo, kad je Lučin u pitanju, radi se o jakom kandidatu koji bi mogao nastupiti kao nezavisni i iza sebe imati i niz stranaka i jakih pojedinaca te bi riječki izbori (napokon) mogli postati zanimljivi.

Kad je HDZ u Rijeci u pitanju, tu je kadrovski deficit već konstanta – isto će se tražiti potrošni kandidat, svjestan da ulazi u unaprijed izgubljenu bitku, a s obzirom na svoju dosadašnju povijest kao svojevrsne »kamikaze«, možda bi taj sretnik mogao biti Predrag Šustar.

U Osijeku će HDZ morati naći neko ime, uostalom ondje ta stranka nije ni toliko slaba, jednako kao što bi i za SDP bilo korisno da barem pokuša pronaći neko ime za sebe, no čini se da kandidat HNS-a neće biti Ivan Vrdoljak te da će se sve opet svesti na starog dobrog Ivicu Vrkića koji je općeprihvatljiv i joker-kandidat za skoro svaku situaciju.

Split – potpuni raspad sistema. Kad je SDP u pitanju, dobro da stranka uopće postoji nakon što ju je Zoran Milanović bio raspustio. »Pametna« Marijana Puljak mogla bi biti okosnica šireg okupljanja lijevog centra, slično kao Vrkić u Osijeku, no to bi moglo dovesti do starog problema koji se zna pojaviti u politici – hm, a što ako pobijedi?! Tek tad bi mogli nastati problemi. O HDZ-u u Splitu isto ne treba trošiti riječi – to su iz ciklusa u ciklus lutanja koja obično završavaju tako da pobijedi ili notorni Kerum ili desni ljevičar Baldasar, a splitska riva, za razliku od preminulog riječkog Korza, ionako živi svoj život, tko god bio gradonačelnik.

Gdje je u svemu tome Most, to ne zna ni Božo Petrov. On tek treba konstituirati stranku, zasad ni to nije znao učiniti.

U svakom slučaju, još jedan izborni test za velike hrvatske stranke mogao bi završiti porazno.