Zoran Milanović pogriješio je u dvije stvari: nije trebao pristati da na razgovoru s braniteljima budu i oni koji su bili baš ideolozi šatoraškog bunta; i drugo, morao je paziti na svoj rječnik u razgovoru s njima. No, jedno i drugo smetnuo je s uma iz samo jednog razloga – odjednom želi podilaziti dijelu desnice. Iz tog podilaženja proizašle su skandalozne izjave koje će hrvatskoj vanjskoj politici nanijeti trajnu štetu.

Ali, ako polazimo od pretpostavke da i nije mislio sve što je rekao, samo kako bi se braniteljima odjednom svidio, tada se možemo zapitati: kad Milanović zapravo govori ono što doista misli? Je li on desničar zaogrnut plaštom ljevičara, ili ljevičar koji sada samo snubi desni dio političkog pola ne bi li ostvario svoj jedini (i politički legitimni) cilj – povratak na vlast pošto-poto? Tko je pravi Zoran Milanović? Primjerice, kad kaže da se njemu za pozdrav Za dom spremni »fućka«, doduše uz opasku da on jest zabranjen, tada svojom relativizacijom nužno otvara i pitanje što misli o antifašizmu. Da li mu se možda živo fućka i za antifašizam, ako može olako otrpjeti notorni fašistički poklič?

Kad Nijemac danas govori o nacističkom pozdravu ili svastici, o tome nema vica. Samopodrazumijevajuć je stav o tome. Bagateliziranje fašističke prošlosti nije opcija. Naravno, Milanović je svojom izjavom o tome da mu se fućka za ZDS htio reći da mu se fućka za teme iz prošlosti, no u podijeljenom društvu u kojem je, kao, normalno da hrvatski branitelji bivšeg premijera pitaju o pozdravu ZDS u pozitivnom kontekstu pokliča pod kojim su oni 90-ih branili domovinu, tražeći njegovu naklonost i razumijevanje u tome, lider ljevice ne može odmahivati rukom i reći: »Pih, meni se za to fućka«. Jer, postoji samo jedna stvar koja u modernoj Hrvatskoj može i treba biti samopodrazumijevajuća: to je antifašizam na kojem je nastala hrvatska država. Tko će biti na vlasti, ljevica, desnica, sposobni ili manje sposobni, stvar je nijanse. Antifašizam mora biti temelj. To nije tema o kojoj se više uopće treba raspravljati, a toleriranje pozdrava ZDS, ili njegovo prešutno ignoriranje, ne samo da ne može biti prihvatljivo za birače SDP-a, nego je vjerojatno najgora blasfemija koju lider ljevice ikada može reći. Ili pak on samo izvodi pozu, pa braniteljima priča jedno, a Forumu seniora SDP-a drugo, ovisno o prilici i interesu?