U intervjuu koji je dao našem listu premijer u odlasku Zoran Milanović i dalje pokazuje znakove života, dapače: i dalje inzistira na stavu da SDP ima izborni legitimitet i u svakom trenutku mora biti spreman preuzeti vlast. Milanovićeva energija ne gasi se – svoju buduću ulogu u opoziciji shvaća kao niski start za pokušaj preuzimanja vlasti u svakom trenutku.
Očito, Milanović ne vjeruje da će kombinacija HDZ-a i Mosta s Tihomirom Oreškovićem na čelu funkcionirati dugo. Vjerojatno je to i na tragu onih informacija iz kuloara da HDZ planira nadmudriti mostovce na način da im »uvali« Oreškovića prvu godinu mandata, a onda kad se odrade prve reforme i neugodni rezovi, preuzme i mjesto premijera kao »prijelazni pehar« za sebe. U tom smislu, SDP će, ako Milanović ostane prvi u stranci, doista donijeti pakao HDZ-u: neće dopustiti nova imenovanja u Ustavni sud, neće dopustiti izmjene Ustava koje su potrebne čak i za formaliziranje Reinerovog prijedloga o promjeni naziva Sabora, i tako dalje. Sve za što će biti potrebna dvotrećinska većina, SDP svoj glas u ovom mandatu sigurno neće dati. Oporbenu ulogu odigrat će čvrsto, to je jasno.No, Milanović je, da se ne lažemo, zadnje istupe uvelike već posvetio izbornoj kampanji u svojoj stranci. Inzistira da se izbori u SDP-u održe što prije, pa će tako već za ponedjeljak sazvati Predsjedništvo SDP-a i pokušati Josipa Leku prisiliti da pod hitno, već za 16. siječnja, sazove Glavni odbor koji će raspisati izbore za kraj veljače. Želi protukandidate eliminirati brzopotezno, ne dozvoliti im da se organiziraju i puno filozofiraju u kampanji koja će, realno, biti estradna i medijska. Iako Milanović zasad pokazuje ljepšu stranu svoga lica, prikazujući se prijateljskim prema svojim mogućim suparnicima, pa tako i biranim riječima hvali Zlatka Komadinu i Tonina Piculu koji slove kao najizgledniji izazivači, on je duboko zagazio u kampanju za novi mandat na čelu stranke.Protukandidate je ipak već vjerojatno uspio uvrijediti, jer ih je praktički već nazvao mlakonjama: »To i jest glavni problem militantnih desničara u Hrvatskoj, na čelu SDP-a žele nekog puno mekšeg nego od mene, čovjeka koji se neće s njima konfrontirati«, kaže on. Očito, glavna teza u internoj SDP-ovoj kampanji bit će vrlo lukava Milanovićeva premisa da bi SDP, s nekim drugim na čelu, puno teže pobijedio HDZ i da lider stranke upravo mora biti osoba koja je po profilu fajter i frajer.No, činjenica je, prvo, da on – takav – na većini izbora ipak nije uspio pobijediti HDZ. Sada je završio u egalu i u postizbornom playoffu doživio prevaru od strane Mosta, što mu je olakotno. No, vlast nažalost neće uspjeti sastaviti, ma koliko pravednikom bio. I drugo, činjenica je da mu njegov frajerski rječnik i stil upravo mnogi u stranci jako zamjeraju, te da upravo to može biti jedan od presudnih faktora na izborima koji u SDP-u slijede.
Njegova je energija dosad uvijek bila njegov glavni faktor uspjeha. I nema sumnje da mu ne nedostaje energije i za borbu u Saboru i za borbu u stranci. No, mnogi u SDP-u je doživljavaju radioaktivnom poput Fukushime. I priželjkuju obnovljive izvore i održivi razvoj uz očuvanje okoliša na duže staze.
