U prijevodu, određeni broj SDP-ovaca na lijepim političkim pozicijama spremao je pušku Milanoviću snujući kako će taj atentat, umjesto njih, izvršiti Josipović. 

   Legitimno je izaći na čistinu i tražiti nečiju smjenu. 

   No, ovaj prljavi posao trebao je biti izveden tako da naručitelji ostanu sakriveni u bunkeru. Pa, ako plan ne uspije, predsjednik SDP-a neće znati da oni stoje iza pokušaja puča. Jer oni će i dalje glumiti njegove odane suradnike. Njihove političke karijere neće biti u opasnosti. Rizika nema. Pravit će se Englezi. 

   Krasna ideja. I tako planetarno poznata. 

   Uvijek je mnogo takvih koji žele da netko drugi obavi neki opasan posao, završi neku revoluciju i smijeni neku vladu dok oni čuvaju svoju guzicu i čekaju trenutak kada će naprosto okrenuti kaput i otrčati na svečanost pobjede. 

   Tako su stotine i stotine bivših ekstralojalnih partijaca preko noći prešle u HDZ i počele pričati lovačke priče prikazujući sebe progonjenim žrtvama onoga sustava. Tako neki i danas samo mjerkaju kada će s buketom cvijeća uskočiti u šator bilo kojeg pobjednika. 

  Tamo devedesetih osobno sam svjedočila razgovoru dvojice poznanika u kojem je jedan zapitkivao drugoga zbog čega se nije javio u Hrvatsku vojsku. Već iznerviran, ovaj mu je rekao da ne bi trebao provocirati druge onaj tko ni sam nije u uniformi. Ali prvi je na to sasvim ozbiljno odvratio da on apsolutno ne može ići u rat. Jer bi mu onda propala firma. 

   Zato su rat za njega obavili drugi. Danas je ugledan građanin i tako veliki Hrvat da mu nigdje nema para. 

   Kad je Sanader žario i palio, svi su mu ljubili skute, kad je pao, odjednom više nije imao ni jednog prijatelja osim Luke Bebića. 

   Neki samozvani stupovi društva promijenili su više stranaka nego čarapa. Kad prva više ne nudi dovoljno, oni prijeđu u sljedeću. Mediji su nakrcani izvorima koji pristaju govoriti o kontroverznim stvarima samo ako im se sakrije ime. Najsmješnije je kad se o nekoj temi pita poznate stručnjake, a oni traže anonimnost. 

   Nema slikovitije paradigme za sve ovo nego što je onaj legendarni Mussolinijev poklič vojnicima: »Naoružajmo se i – krenite«. 

  Mi novinari s tim se susrećemo svaki dan. Napišite ovo, napišite ono – traži se od nas dok se biju neke svoje bitke. Ali kad se te osobe upita bi li oni nešto rekli u mikrofon, tako da ih se može citirati, tipičan je odgovor da ne mogu. Samo najbolji ljudi pristaju se izložiti oko bilo čega jer izlaganje zna biti skopčano s nevoljama.

Interesi i položaji mogu doći u pitanje, a to je bolje izbjeći. Integritet je skupa stvar, opisana u herojskim romanima. 

   No svejedno, nije čovjeku drago čuti za nakupine poltrona i kalkulanata, jednom riječju ološa, u vrhu vrhova stranke koja upravlja ovom državom.