Željko Rohatinski/foto: Arhiva NL
Rohatinski je u zadnje tri godine u više navrata otpuštao razne bankarske rezerve pri čemu je najveći dio trošila upravo Vlada koja se u jeku krize nije mogla zadužiti vani pa se tražio način kako da to napravi kod kuće
Samim tajmingom i načinom na koji je donio odluku o »još 6,3 milijardi kuna za gospodarstvo«, guverner je ponovno središnju banku doveo u centar zbivanja, ali je, slučajno ili ne, podgrijao i špekulacije o svojim političkim aspiracijama
Zato je u niz navrata i apelirao na Vladu da smanji potrošnju i fokusira se na realni sektor, no bez rezultata: Vlada je na to ostala gluha, problemi su pometeni pod tepih, a središnjoj banci je ostavljeno da u predizbornoj godini igra ulogu pasivnog promatrača. Odgovara li, međutim, Rohatinskom takva podjela uloga? Njegova zadnja odluka govori suprotno.
Samim tajmingom i načinom na koji ju je donio, pa i sugestivnim naslovom HNB-ovog priopćenja o »još 6,3 milijardi kuna za gospodarstvo«, guverner je ponovno središnju banku doveo u centar zbivanja, ali je, slučajno ili ne, podgrijao i špekulacije o svojim političkim aspiracijama.
Otpuštanje likvidnosti gospodarstvu ne može škoditi, štoviše, vjerojatno će i proizvesti neku dodanu vrijednost, a u totalnoj stagnaciji i najmanji pomak nešto znači. No, s druge strane, govoriti o potrebi za novim novcem za privredu koja nije uspjela pokupiti ni lanjska sredstva pomalo je neobično, tim više što se i u istom priopćenju spominju dvije neiskorištene milijarde kuna koje još leže na računu.
Da je štampanje novca rješenje, Rohatinski bi to i prije dao na znanje, tim više što je ovo predizborna godina kada bi središnja banka trebala biti još opreznija prilikom sijanja nove likvidnosti
Lani je Rohatinski najavio moguće otpuštanje desetak milijardi kuna ako se pronađe model kreditiranja gospodarstva. Manji dio tog novca je oslobodio, no nezadovoljan načinom na koji se novac trošio ubrzo je obustavio tu mjeru, a da bi sada na svoju ruku ponovno intenzivirao otpuštanje likvidnosti s ciljem, kaže, povećanja broja radnih mjesta, i to do kraja 2011.
Kada bi to bilo tako lako, kada bi veza između štampanja novca i broja radnih mjesta bila tako eksplicitna i jaka, onda bi guverner vjerojatno i prije otpustio još i više rezervi. Da je štampanje novca rješenje, Rohatinski bi to i prije dao na znanje, tim više što je ovo predizborna godina kada bi središnja banka trebala biti još opreznija prilikom sijanja nove likvidnosti jer je još veća šansa da tu likvidnost pokupi politika.
Rohatinski nedvojbeno zna da nema čarobnog štapića kojim bi se novac koji on vraća bankama materijalizirao u vidu novih radnih mjesta, pa zašto ih onda najavljuje?
Vjerojatnije je da je u pozadini odluke činjenica da na naplatu dospijeva državna obveznica koja će se »premostiti« kod kuće, a budući da bi to moglo poremetiti tečaj, guvernerova odluka je i pripremanje terena kako bi se izbjegli veći šokovi i naknadne devizne intervencije iz rezervi središnje banke.
Budući da, kako je sam priznao, neko vrijeme s Vladom nije kontaktirao, njegovu zadnju odluku treba čitati i kao snažnu kritiku izvršnoj vlasti koja pak ne čini ništa. Budući da špekulacije o političkom angažmanu ne jenjavaju, spominjanje novih radnih mjesta naslonilo se i na tu priču, a Rohatinski si je još dodatno povećao ionako visoki rejting u javnosti.
Ipak, guverner je već u niz navrata demantirao mogući ulazak u politiku, iako je, kaže, kontakata bilo. Kada bi to napravio, vjerojatno bi privukao pažnju birača čega se plaše i vlast i oporba.
Pitanje koje si je vjerojatno postavio je: što bi on sam time dobio, izuzev rizika da njegova sjajna zvijezda brzo ne potamni? Na isto si je pitanje onda možda već i dao racionalan odgovor, a prošlotjedni događaji mogli su ga samo učvrstiti u tom stavu.
