Slabiji rejting i očekivani manji broj mandata nije smanjio ucjenjivački potencijal Mosta. Baš naprotiv, najnoviji Mostov uvjet za koalicijski dogovor predstavlja još viši stupanj političke ucjene, neviđen na ovim prostorima. No Most je očito uvjeren da samo tako može opstati u neravnopravnoj utrci s etabliranim političkim strankama, šireći iluziju o sebi kao svojevrsnom čistaču hrvatske političke scene. Most, naime, ustrajava na principu političke ucjene, koji im se već jednom pokazao uspješnim, ne shvaćajući da je elementarno povjerenje preduvjet za suradnju stranaka koje namjeravaju zajedno voditi zemlju.

Umotvorina koju su ovaj put smislili dovodi u pitanje temelje ključnih demokratskih institucija u zemlji. Radikalnost takvog zahtjeva vjerojatno se može objasniti činjenicom da Most u ovu kampanju ne ulazi kao poluanonimna i svježa politička snaga, koja će tobože spasiti Hrvatsku od HDZ-a i SDP-a, nego kao dio vladajućeg establišmenta, koji je nakon prošlog obećanja »ni s jednima ni s drugima« iznevjerio mnoge svoje birače kada je, nakon razgovora s predsjednicom države, Most bez pravog objašnjenja okrenuo leđa SDP-u i pristao na koaliciju s Karamarkovim HDZ-om, čime je Hrvatska dobila najgoru vladu u povijesti svoje neovisnosti.

Mostovci sutra planiraju – dakako, ako se u međuvremenu ne predomisle, čemu se ne bi trebalo čuditi – objaviti set zakonskih prijedloga koje bi sljedeći saborski saziv trebao donijeti odmah nakon konstituiranja, i prije formiranja vlade, što je njihov preduvjet za kasniju koalicijsku suradnju. Među zakonskim prijedlozima na kojima mostovci ovaj put inzistiraju su i oni koji ograničavaju financiranje političkih stranaka, što ponovo otvara vrata povratku stranačkih crnih fondova, kao i izmjene zakona o HNB-u, što bi Hrvatsku dovelo u sukob s Europskom komisijom i Europskom središnjom bankom.

No čak i da mostovci do sutra korigiraju sadržaj popisa koji su objavili mediji, ovdje se radi o zadiranju u ustavne principe i ovlasti Sabora i vlade. Reakcije iz SDP-a i HDZ-a, međutim, napadno su suzdržane. Iz SDP-a pomirljivo poručuju kako će o prijedlozima Mosta razgovarati tek nakon izbora, slično kao i iz HDZ-a, dok je HNS jedini koji se usudio javno ismijati Mostove ideje, posprdno objavljujući Mostu popis svojih uvjeta za suradnju, premda HNS, stranka koja već treći izborni ciklus ne izlazi samostalno na izbore, već poodavno ne predstavlja uzor političke vjerodostojnosti, već uglavnom političke kombinatorike i preživljavanja.

HNS će izrugivanje Mostu ipak manje koštati nego što bi moglo stajati čelnike SDP-a i HDZ-a u slučaju da javno kažu što misle o Mostovim izmišljotinama. SDP i HDZ moraju ostati suzdržani, jer ovise o Mostu koji bi ponovno mogao odlučivati tko će formirati vladu. O Mostu koji je, koliko god bio neartikuliran i destruktivan, čedo njihova političkog neuspjeha i činjenice da ni HDZ ni SDP u proteklih nekoliko izbornih ciklusa nisu imali odgovore na sve ključne probleme ove zemlje. I sve dok se to ne dogodi, svjedočit ćemo ovakvim i sličnim »ucjenama«. I kad više ne bude Mosta, doći će neki novi most, bez obzira koji će pametan naziv smisliti, i koji će, nadajmo se, biti dosljedniji i sposobniji od ovog koji sada imamo.