Iako je nakon prave političke drame u Austriji Europa jučer odahnula kada je slobodnjak Norbert Hofer za dlaku poražen na predsjedničkim izborima, jasno je da je samo pitanje vremena kada će ekstremna desnica i formalno zavladati nekom europskom državom. Tko zna, možda će ono što jučer nije pošlo za rukom Hoferu, sutra uspjeti liderici francuskog Nacionalnog fronta i neokrunjenoj kraljici europske desnice Marine Le Pen, jer diljem Europe svjedočimo o dramatičnom urušavanju tradicionalnih političkih struktura, što je izravna posljedica pogrešnog rješavanja dužničke, a potom i izbjegličke krize.

No ovdje je zanimljivo još nešto. Iako Hoferu nije uspjelo osvojiti predsjedničku palaču, njegova politika već je odavno trijumfirala, ne samo u Austriji, nego i diljem Europe, pa i u Hrvatskoj. I da je kojim slučajem pobijedio, Hofer svoju bešćutnu politiku ne bi dobio priliku realizirati, i to ne samo zbog simboličkih predsjedničkih ovlasti, nego ponajprije zbog činjenice da je takva politika već ostvarena. Ne samo u Austriji, nego i u Hrvatskoj, Sloveniji i drugim zemljama tzv. balkanske rute, sve do Makedonije, koja je obavila najprljaviji posao.

Ekstremno-desničarsku Hoferovu politiku, naime, provela je tzv. »umjerena« desnica, pa čak i socijaldemokracija, što je osobito tragično u slučaju Wernera Faymanna, sada već bivšeg austrijskog kancelara, koji je formalno socijaldemokrat. Faymann je, naime, realizirao sve zamisli austrijskih desničara. Austrija je u njegovom mandatu napravila potpuni zaokret u politici prema izbjeglicama, baš kao i Hrvatska, koja ju je slijedila slijepom poslušnošću.

Faymann je svojedobno osuđivao Viktora Orbana uspoređujući mađarske vlakove nakrcane izbjeglicama s deportacijama Židova u konclogore, da bi onda preko noći prihvatio i proveo sve glavne postulate Orbanove politike. Od zatvaranja granica i paradigmatskog podizanja žice na granicama, zatim ograničenja broja izbjeglica i usvajanja jednog od najrigidnijih zakona kojim se drastično ograničava pravo na azil, Faymann je Austriju, uz svesrdnu pomoć Hrvatske, simbolično pridružio Višegradskoj skupini, izazvavši potres u EU i dovodeći u pitanje mogućnost jedinstvenog europskog odgovora na izbjegličku krizu.

U istom kontekstu valja gledati i na besramni dogovor o zaustavljanju izbjegličkog vala što ga je Bruxelles sklopio sa sultanom s Bospora Recepom Tayyipom Erdoganom, kojem se jučer drugi put u kratkom razdoblju poklonila i predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Osim trgovačke dimenzije – jer njime EU milijardama eura plaća iluziju da će netko drugi riješiti europski izbjeglički problem – taj je dogovor ubrzo dobio i krvavu dimenziju, a Sredozemlje je nakon zatvaranja balkanske rute ponovno postalo groblje izbjeglica, premda to više nije vijest za europske medije.

I prije nego što se još jednom počnete zgražati nad brutalnošću dalekih europskih moćnika, ponovimo još jednom: novom masakru na Mediteranu aktivno je pridonijela i naša Hrvatska koja je, s Austrijom i cijelom Europom, aktivno sudjelovala u podizanju zidova. Promjenom svoje politike prema izbjeglicama Hrvatska nije samo svjesno žrtvovala kapital što ga je stekla višemjesečnim humanim odnosom prema izbjeglicama, nego je još jednom ugrozila vlastitu vjerodostojnost i dovela u pitanje ozbiljnost zemlje.