Prošao bi ispod radara izbor u trajno zvanje jednog sveučilišnog profesora na Medicinskom fakultetu u Rijeci da Uskok protiv dr. Alana Bosnara nije 2013. godine podigao optužnicu u kojoj ga se tereti za primanje mita.

Na stranu sad što je taj bivši predstojnik riječkog Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku prema optužnici iznuđivao svoje suradnike, dakle kolege doktore, koji su mu u strahu za posao davali mito, što je to činio poprilično dugo, od rujna 2007. do travnja 2013. godine te se okoristio, kaže Uskok, za 349.040 kuna a zloporabom ovlasti priskrbio 250.770 kuna. Na stranu i to što nismo ni slutili da kadaveri mogu biti itekako unosan biznis odnosno saznanje da i skalpel može poput kokoši snijeti zlatno jaje. Na stranu i proces koji se vodi u Karlovcu i koji neće tako brzo završiti pravomoćnom presudom, na stranu i doktorovo članstvo u HDZ-u.

Od svih bizarnosti ona najbizarnija dogodila se ovih dana kada je Alan Bosnar nakon svega napredovao nakon javnog natječaja i na prijedlog Fakultetskog vijeća Medicinskog fakulteta u Rijeci izabran na mjesto redovnog profesora u trajnom zvanju, što je potvrdio i Senat Sveučilišta u Rijeci. I što je sve to odrađeno u skladu sa zakonom, što potvrđuju dekan i rektor koji bi suprotnom odlukom sebe i svoje ustanove doveli pod udar zakona! Jer, u takvim slučajevima nikakvim pravilnikom, nikakvim valjanim aktom za javne službenike, u ovom slučaju sveučilišne profesore, ne postoji, za razliku od policije, barem institut suspenzije.

Tako će prof. dr. Alan Bosnar do pravomoćne presude, što znači vjerojatno do mirovine, u trajnom zvanju držati katedru sudske medicine za svoje akademske kolege, studente. Oni će kod njega prijavljivati i polagati ispite znajući da je njihov profesor optužen i da mu se sudi za mito koje je navodno uzimao od svojih kolega s posla, doktora medicine. I da je, bez obzira na sve, izabran u gotovo najviši akademski status, redovnog profesora u trajnom zvanju.

Nisu oni koji izučavaju anatomiju ljudskog tijela toliki »lazari« da u cijelom slučaju ne vide i ne prepoznaju skelet društvenog napredovanja u Hrvatskoj.  Pa da ne bi i njima palo na pamet kako bi se i sami  jednoga dana u svojoj karijeri mogli domoći prestižnog zvanja, ugleda i beneficija koje zabetonirano mjesto sveučilišnog profesora na Medicinskom fakultetu nosi. Zakon im ničim ne brani da ne krenu putem svog profesora sudske medicine, a kojim pravcem treba krenuti, dovoljno im je uguglati njegovo ime i prezime.

Ako im netko u tom njihovom sasvim legalnom naumu da krenu životnim i karijernim putem svog profesora spočita moral, mogu mu lakonski odgovoriti baš onako kao što je to odgovorio predsjednik Bosnarovog HDZ-a Tomislav Karamarko, kada su ga upitali o kratkotrajnom ministru branitelja Miji Crnoji: »Pustimo sad kategoriju moralno-nemoralno, to je jako relativno. Pitam se koliko građana sada živi u sivoj zoni u prekršaju.«I što se tu sada ima dodati ili oduzeti kada je sve kristalno jasno. Zakon, makar i loš, mora se provoditi, a moral vam može samo štetiti u vašoj profesionalnoj karijeri. I što sada možemo očekivati? Da se na javni natječaj za odgajatelja u dječjem vrtiću prijavi osumnjičeni pedofil koji još uvijek čeka da bude pravomoćno osuđen?