Točno u podne hrvatsko je biti ili ne biti. Naime, upravo tada premijeru Zoranu Milanoviću na stolu će biti tri ponude za autoceste, obavještavaju nas njegove dnevne propagandne novine.

   Dramatičnosti radi, »cover story« nadnaslovljen je »Tri milijarde eura za spas države«, a prijeteći prst za one zločeste koji su za referendum protiv monetizacije nalazi se u podnaslovu: »Ako propadne plan o monetizaciji, hrvatski porezni obveznici platit će ukupno 40 milijardi kuna kamata na kredite bankama«. Da bi uvjerljivost novina koje su mu dale glasnogovornika i čijem je (su)vlasniku Ninoslavu Paviću njegova vlast debelo pomagala u predstečajnoj nagodbi bila potpuna, Milanovićev hagiograf u svome Jutarnjem komentaru nas uvjerava kako »nisu u pitanju tri milijarde eura, već to da zemlja treba Vladu koja vuče radikalne, a ispravne poteze. Makar i u posljednjoj godini mandata!«

   Na stranu što je takva Vlada čekala tri godine da se odluči na radikalne poteze, na stranu i otkud to autor pouzdano zna da je monetizacija jedino ispravno rješenje, osim ako mu to nije saopćio prijatelj i visokopozicionirani dužnosnik Vlade. Ali, kako zaboga, ova zemlja može trebati ovakvu vladu koja se usudi svake treće godine povući neki radikalan potez, pa sljedeći možemo očekivati eventualno 2018. godine? Kada će ionako biti prekasno.

   I u čemu se sastoji radikalizam tog poteza kada treba između tri ponude izabrati valjda onu najpovoljniju? I gdje je tu hrabrost kada ćemo ionako sve to na koncu platiti mi, a ne Milanović i njegovi ministri koji osim fotelja za koje ionako nisu ne riskiraju ama baš ništa!? A koji nas sada žele uvjeriti kako im ne treba Plan 21 već samo tih tri milijarde eura kako bi spasili i državu i naše duše.

   Možda bismo im mogli povjerovati da su u ove tri godine pokušali riješiti barem jedan manje zahtjevniji problem od autocesta. Recimo, onaj »Kamenskog« u stečaju koje jučer nije prodano jer se na sudskoj dražbi nije pojavio nitko zainteresiran da za nekretnine i zemljište plati 73,4 milijuna kuna.

   »To je pravi put«, rekao je dan ranije aktualni predsjednik i predsjednički kandidat Ivo Josipović otputivši se po još jedan mandat u jaknama koje su šivale radnice udruge »Kamensko«. Jedna od njih sa svojom osmogodišnjom unukom viđena je ovih dana u potrazi za hranom kako ne bi skapale od gladi.

   Je li »Kamensko« moglo biti maturalni rad ove Vlade i hrvatske države prije nego li se odlučila diplomirati na monetizaciji autocesta? Kada šivaju jakne za predsjednika, kada gladuju, kada su pokradene i kada se ni ostaci ostataka njihove tvrtke danas ne mogu prodati? Ili, bolje rečeno, zašto nije »Kamensko« bilo primjer radikalnih poteza Vlade i dokaz da vuče ispravne poteze makar i u posljednjoj godini mandata?

   – Naravno da nitko neće kupiti Kamensko sve dok nadležne institucije ne odrade svoj posao u istrazi njegovog uništavanja. Mi više ne možemo čekati, pripremamo tužbu protiv države koju ćemo poslati Europskom sudu u Strasbourgu, zgrožena je Đurđa Grozaj, predsjednica udruge »Kamensko«.

   Neke institucije ove države odradile su svoje poslove i pokazale koje su »tvrtke«, koji »menadžeri« i koji »biznismeni« odigrali presudnu ulogu u propasti »Kamenskog«, zaključno s tvrtkom Com.com Ninoslava Pavića. Nakon svega logični, a kamo li radikalni potezi nisu uslijedili.

   Je li i to cijena naslovnice?