Most je ipak u nečemu uspio, još jednom dokazati da je Zemlja okrugla. Nakon Scila i Haribdi, silnih tajnih i uzburkanih javnih pregovora, vratili su se na početnu poziciju koja je već tada bila jednako neprihvatljiva i Karamarku i Milanoviću – zajednička Vlada. Barem tako u odsustvu uvrijeđenog i iznenađenog Bože Petrova trbuhozbori Nikola Grmoja odgovarajući na najavu Tomislava Karamarka kako će on biti mandatar, a Željko Reiner kandidat za predsjednika Sabora: »Ako je to neprihvaljivo SDP-u, onda je i Mostu, jer mi zahtijevamo reformsku vladu u kojoj će biti sve tri strane«.

Što je onda Mostu trebala cijela ta odiseja  od nemila do nedraga, od Iblerovog do Trga žrtava fašizma, kada ni prvi zaveslaj nisu apsolvirali, a otisnuli se na pučinu? I sada umjesto da donesu odluku gdje se i za koga vezati, žele natrag, u sigurnost matične luke, makar to značilo i nove izbore.

U četvrtak će se cirkus s ulica, kafića i stanova preseliti na Markov trg, pa barem novinarske ekipe neće morati derati cipele po ovoj hladnoći. Budući da je HDZ već predložio svog kandidata za čelno mjesto Sabora, teško da bi SDP-ov Josip Leko, kojeg bi kao prijelazno rješenje podržao i Most, dobio glasove HDZ-a, baš kao što ni Reiner ne može računati na ruke lijeve strane. Za tu funkciju jedino bi Božo Petrov mogao dobiti podršku gotovo cijele sabornice. Naravno, zastupnici ne bi birali mačka u vreći već bi prije toga tražili ono što svi čekamo: jasan odgovor koga će Mostovih 15 podržati kao mandatara.

Bude li odgovor konsenzus i reformska vlada, opet smo na početku, i bolje da odmah idemo na nove izbore od ovog iscrpljivanja koje sve više vrijeđa zdrav razum. Skupo je, a možda bude i uzaludno ostanu li i nakon njih slični pariteti pa opet budemo morali slušati istu priču o reformama, no vježbanje demokracije kod ponavljača nije jeftino. A samo se budale uče na vlastitim greškama.

Pristanu li Petrov, ili neki drugi kandidat Mosta, biti izabrani za predsjednika Sabora vlastitim glasovima i podrškom jedne od koalicija, jasno će biti i tko je budući predsjednik Vlade. Dozvole li pak svojim zastupnicima da nastupe kao slobodni strijelci, Most će kao politička opcija prestati postojati. U tom slučaju predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović dat će 7. prosinca mandat Tomislavu Karamarku kao relativnom pobjedniku izbora.

Budući da je HDZ u mini prijelaznom pregovaračkom roku bolje trgovao, svjedoči to i slučaj dvoje manjinskih zastupnika, inkorporiranjem većine iz Mosta u svoju glasačku mašineriju osnažio bi i popularan sport u Hrvata, trčanje u pomoć pobjedniku. Današnja šutnja oporbenih HDZ-ovih ZG vijećnika na aktualnom satu Milana Bandića, samo su potvrda da je s njim dogovor već postignut.

Dobijemo li takvu »patchwork« Vladu, koja će u Saboru imati podršku i ustašluka i nestašluka, i Luke Podruga i Mirka Raškovića, možda nam postane jasno da između hrvatskog nogometa i izbora nema nikakve razlike. Oboje su odigravaju po pravilima Hrvatskog nogometnog saveza, jednako su regularni i uvijek završavaju rezultatom koji odgovara Zdravku Mamiću.