Izbjeglički val koji je zapljusnuo Hrvatsku žešće od očekivanog pokazao je da počinjemo misliti tek kada stignu posljedice, a tada je prekasno da se sagledaju uzroci.

U trenutku dok je situacija kritična i prijeti potpunim kaosom, koji mnogi podgrijavaju neodgovornim izjavama i huškanjima, slaba nam je utjeha da je izbjeglička kriza potpuno nespremnu zatekla daleko velike i bogatije, Europsku uniju na čelu s Njemačkom. A oni se ponašaju daleko sramotnije, neodgovornije i nehumanije od Hrvatske. Cinično je da Bruxelles prijeti prstom svojoj najmlađoj članici koja se herojski i humano nastoji nositi s izazovom, za koji EU nema nikakvo suvislo rješenje, poštivanjem međunarodnih ugovora. Istodobno, ukidanjem Schengena, krvotoka i smisla svog postojanja o slobodnom kretanju ljudi i roba bez granica, Europska unija ukida i samu sebe.

Europa je dižući vlastite ustave pustila da se problem riješi tretiranjem izbjeglica kao da su vode Dunava pa je njihovo meandriranje prirodan proces. I namjerno poplavila Hrvatsku ostavljajući je na milost i nemilost vlastitim snagama, savjesti i humanosti. I sjećanja na egzodus civila za Domovinskog rata, ako smo nakon 70 godina već zaboravili El Shatt.

Dakako da je ljepša slika o Hrvatskoj otišla u svijet dok naši policajci unose bebe u vlakove bez voznog reda, a volonteri Crvenog križa nadljudskim naporima nastoje da nitko ne ostane gladan i žedan, liječnici da izlječe bolesne. Ponosni mogu biti građani ove zemlje što je njihova država krenule putem pape Franje a ne Orbanovog Reicha. U koji nas vraćaju fašistoidni istupi lažnih domoljuba koji bi psima i pendrekom po kratkom postupku riješili stvar nezahvalnika iz Sirije, Pakistana i Afganistana jer ovi ne žele jesti svinjetinu dobivenu na dar!

Hrvatska, uz nastavak humanitarne pomoći, mora hitno politički reagirati i to prije 23. rujna za kada je tek predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk sazvano izvanrednu konferenciju šefova država i vlada 28 članica EU. Ne, Hrvatska se nema što žrtvovati za bilo koga u EU kada se velikodušno gleda kroz prste Grčkoj i Mađarskoj, koje bi se prve morale pobrinuti za azilantski status došljaka, onda Česima, Slovacima i Poljacima, Austrijancima i Nijemcima, samoj sebi.

Kada govorimo o uzrocima posljedica koje su nas pogodile poput tajfuna, onda moramo naglasiti da je i Hrvatska odričući se vlastite vanjske politike i slijedeći naputke iz Bruxellesa i sama doprinijela ovome što se događa. Ne zaboravimo da je hrvatska vanjska politika i prije nego li smo postali članicom EU podržavala embargo prema Siriji, da bismo se iz te zemlje definitivno povukli odričući se zauvijek stotina milijardi dolara vrijednih tamošnjih Ininih nalazišta nafte. Potom smo, kao šlag na svinjetinu, slali hrvatsko oružje sirijskim pobunjenicima koje je financirala, naoružavala i obučavala upravo Europska unija uz malu pomoć Velikog Brata. No Assad nije pao kako su oni prognozirali za godinu dana, kao Sadam i Gadafi, da bi i tamošnja nafta bila pokradena, već je situacija izmakla kontroli puštanjem duha ISIL-a iz boce.