– Ovo je povijesni dan, rekao je četrdesetogodišnji Tsipras, jer Grci glasaju za svoje dostojanstvo i za vladu koja će znati voditi tvrde pregovore sa stranim kreditorima.

   Glavni Syrizin ekonomist John Milios, koji predvodi eklektični tim vrhunskih Tsiprasovih savjetnika, i koji se kao i većina u Syrizi deklarira kao marksist, smatra da je nakon pet godina katastrofe u Grčkoj humanitarna kriza glavni prioritet. Zato se kao prve interventne mjere najavljuje vraćanje električne energije onim kućanstvima koja su zbog neplaćanja bez nje ostala, besplatne obroke za svu djecu u školama, iznajmljivanje stanova beskućnicima, zdravstveno osiguranje za trećinu Grka koja su bez nje, vraćanje minimalnih mirovina na 750 eura koliko su iznosile prije krize…

   – Nemamo drugih opcija osim radikalnog programa, jer je situacija svakim danom sve gora, govori Milios koji je diplomirao na prestižnom atenskom sveučilištu zajedno s nekadašnjim premijerom Georgeom Papandreuom pojašnjavajući »Guardianu« da nikada nije imao nikakvih sklonosti sovjetskom marksizmu već francuskim marksističkim tradicijama.

   I koliko god ova radikalna lijeva stranka s antikapitalističkim stavom izazivala u nekih podozrenje ovakvim populističkim mjerama, sasvim sigurno uspije li ih provesti u djelo neće ostati usamljena niti u drugim članicama EU u kojima su obespravljeni, osiromašeni i opljačkani izašli na ulice. Prije svih sličan scenarij mogao bi se dogoditi u Španjolskoj koju parlamentarni izbori očekuju u studenom a u kojoj stranka Podemos 36-godišnjeg sveučilišnog profesora Pabla Iglesiasa, iznikla iz prosvjeda i pokreta Indignados, iz mjeseca u mjesec, baš poput Syrize, raste. I da su danas izbori, dobila bi najviše glasova.

   Stoga bi se sinergija Syrizinog uspjeha vrlo brzo mogla preliti u sve države EU koje imaju slične probleme, a među njima je i Hrvatska. Tsipras je nakon pobjede najavio tvrde pregovore s Europskom unijom koja je u oporavak Grčke upumpala 240 milijardi eura, ali iz Syrize poručuju da i za to imaju »spreman arsenal argumenata i oružja«. Pozivaju se i na Londonsku konferenciju kojom je 1953. Njemačkoj oprošten dio duga što je potom dovelo do brzog oporavka i ekonomskog rasta danas najmoćnije članice EU.

   Bilo kako bilo, nova nada je Grcima stigla, a kada će nama, ne znamo.