Oporba je obećavala pakao i u paklu će završiti, osvetnički je progovorila iz Tomislava Karamarka Božja srdžba kao odmazda za neprijateljstvo Filistejaca koji traže njegovu ostavku ili opoziv.

Ohrabren postrojavanjem stranačke vojske koju je odlučio voditi čvrstom rukom, Karamarko se osjeća kao Jahve uzimajući sebi ovlasti da proklinje i kažnjava one kojima pripisuje grijeh pribijanja na stup srama u »aferi KaraMOL«. Deset dana trebalo je prvom potpredsjedniku Vlade i predsjedniku HDZ-a da javno progovori o svemu, no umjesto da sanira političku štetu, Karamarko, ili oni koji ga savjetuju da čini to što čini, samog sebe utapa sve dublje.

Vidjelo se to i iz triju intervjua na nacionalnim televizijama u srijedu, u kojima ni riječima, ni govorom tijela nije odgovorio na postavljena pitanja, već prvenstveno srdžbom, nervozom i bahatošću. Valjda Karamarku nitko od njegovih savjetnika nije objasnio da toliko duga šutnja i izbjegavanje medija u javnosti izaziva sličan efekt kao svojedobni Sanaderov bijeg iz Hrvatske – priznanja krivnje. Karamarko se i dalje ponaša kao čovjek koji je upao u živi pijesak, batrga se ne bi li dokazao nevinost, a sve ga vuče prema dnu.

Umjesto da pojasni svoj odnos s Josipom Petrovićem i distancira se od njegovih poslovnih transakcija s MOL-om, Karamarko sve naziva infantilnom, »brutalno i bestijalno iskreiranom pričom« proglašavajući glupanima one koji »mogu raditi takve konstrukcije«! Braneći se demoniziranjem oporbe i upirući prstom u grijehe Zorana Milanovića, Karamarko misli kako će narod još jednom naivno povjerovati onome koji viče »drž’te lopova«.

Pritom zaboravlja da je i prije izbijanja ove afere već dugo vremena uvjerljivo prvi na listi najnepopularnijih političara. Još mjesec-dva dana ovakvog negativnog imidža u javnosti dok Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa ne donese svoju odluku, a Sabor se ne izjasni o njegovom opozivu, samo će taj katastrofalan rejting podebljati.

Pokušava Karamarko simpatije steći igrajući na sentimentalnu kartu obrane vlastite obitelji neopravdano uvučene u prljave političke igre, no nije uvjerljiv jer ni on, ni HDZ nikada nisu reagirali na znatno opasnije javne tjeralice na kojima su se našle obitelji Renea Bitorajca, Olivera Frljića, Nine Violić… Ono što najviše čudi kod čovjeka s tako bogatim policijskim i iskustvom u tajnim službama je sljepoća u otkrivanju krivca za nevolje koje su ga snašle.

Nije Zoran Milanović smjestio Tomislavu Karamarku »aferu KaraMOL«, jer bi to, da je htio, učinio nekoliko mjeseci ranije, dok je njegov »osobni obavještajac«, kako mu tepa predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović, Dragan Lozančić bio u sedlu. I to u trenutku dok su obojica s Mostom pokušala stupiti u koaliciju, preciznije onda kada je »nepoznat netko« Boži Petrovu ničim izazvan pokazao noćne snimke s nadzornih kamera na Markovom trgu Mostovih zastupnika koji premijeru Milanoviću dolaze na pregovore.

Karamarko je svoj problem locirao na pogrešnom mjestu, jer svima je osim njemu jasno da se radi o maloj osveti unutarstranačkih i koalicijskih prijatelja koji su mu milanovićevski poručili: »Ili mi ili Josip Petrović!«.

Hoće li to Karamarko napokon shvatiti ili i za njih ima spreman neki od devet krugova pakla?