Piše Tihana Tomičić

Kolakušić se sam prekrižio

Tihana Tomičić

snimio Davor KOVAČEVIĆ

snimio Davor KOVAČEVIĆ

Iako za par dana nije Uskrs, nego su Svi sveti, čini se da su neki ipak pomiješali godišnja doba i - uskrsnuli

placeholder


Iako za par dana nije Uskrs, nego su Svi sveti, čini se da su neki ipak pomiješali godišnja doba i – uskrsnuli. Tako ovih dana svjedočimo buđenju iz mrtvih nekad jako popularnog Mislava Kolakušića, koji danas u Bruxellesu zarađuje svoju plaću u eurima, a koji se dosjetio pisati Vladi i u svom otvorenom pismu napasti vodeće ljude Vlade te premijera Andreja Plenkovića usporediti s Lukašenkom i Vučićem, jer se navodno na obavijesne razgovore privode ljudi koji su za njega radili prošle godine u predsjedničkoj kampanji.


Bilo bi veoma zanimljivo vidjeti što o Kolakušićevoj politici danas misle birači koji su za njega glasali, i na izborima za Europarlament, a potom i na predsjedničkim izborima prošle godine, a čiji se favorit danas, čini se, izgubio u bespućima briselskih hodnika.


Zadnjih se godinu dana praktički nije oglašavao, a čak i mi koji kao novinari pomno pratimo rad eurozastupnika iz Hrvatske, izgubili smo u potpunosti Kolakušića iz vida. Kad smo ga na jednom od tih hodnika početkom ove godine i sreli (preciznije, to je bio štrasburski hodnik), rekao je da mu apsolutno ne pada na pamet odgovarati na bilo koje od naših pitanja, i da ne daje izjave hrvatskim medijima.




Da, to je isti onaj čovjek koji je želio postati predsjednikom Republike, ali samo zato jer je mislio da će na taj način lakše potom postati i premijer, a kad bi se i to obistinilo, onda bi ujedno bio i ministar policije.


Da, to je isti onaj čovjek koji je najavljivao masovna hapšenja dužnosnika, što je daleko više od pojma lustracije koji se ponekad zna pojavljivati kao politička tema s desnog spektra. Koja je ideološka pozicija Kolakušića, osim njegove nevjerojatne osobne ambicije, to ni policija ne zna.


Ono što znamo, jest da se radi o populistu koji je dio svojih ambicija doista i ostvario, a čini se da mu je glavna želja bila napustiti Hrvatsku, pa danas zajedno sa svojom obitelji živi u Bruxellesu.


Doduše, čini se da je koronakriza i njemu omela planove, pa kako se plenarne sjednice održavaju u hibridnim oblicima, a dobar dio se obavlja Zoomom i drugim online načinima, Kolakušiću je izgleda postalo dosadno, pa se odlučio malo vratiti na unutarpolitičke teme i otvorenim pismom obratiti javnosti i Vladi.


Tvrdi kako »danas, godinu dana nakon završetka postupka kandidiranja i izbora za predsjednika Republike, građani koji su se samoinicijativno organizirali i prikupljali potrebne potpise sukladno svim pozitivnim propisima i zakonima, dobivaju prijetnje kaznenim postupcima i pozivaju se na obavijesne razgovore s naznakom da se radi o kaznenom djelu vrijednosti od nekoliko desetaka kuna (nekoliko eura), i namjerno je navedeno da se radi o kaznenom postupku da bi zastrašivanje građana bilo što višeg stupnja«.


Prijeti im se kaznama koje su u visini njihove godišnje mirovine, kaže, dodajući da je ovdje riječ o progonu u režiji DIP-a. U skladu sa svojom populističkom retorikom, Kolakušić ujedno najavljuje i »primjeren otpor«, ako se premijer Plenković namjerava »ustoličiti u domaću verziju bjeloruskog Aleksandra Lukašenka ili srpskog Aleksandra Vučića«.


Na sve su mu iz vladajuće koalicije odgovorili kako ga odavno nema u hrvatskom političko-medijskom prostoru, pa se stječe dojam da je željan pažnje, a na kraju ironično zaključuju: »Ono što možemo potvrditi jest da niste predmet interesa predsjednika Vlade Andreja Plenkovića«.


Kao što je želio biti dijelom kampanje prošle godine kao kandidat za predsjednika Republike, čini se da je Mislav Kolakušić poželio biti i dijelom polemike s Plenkovićem, slično kao izborni pobjednik Zoran Milanović.


No, kasno Mislav na Kosovo stiže – niti je uspio pobijediti na tim izborima, niti više ikoga u Hrvatskoj zanima što on ima reći. Za to si je, naravno, sam kriv – otišao je u Bruxelles u kojem ne želi igrati ozbiljnu ulogu eurozastupnika, niti ima osjećaj dužnosti da ikoga od hrvatskih građana ondje zastupa. Gorak okus u ustima nakon svega vjerojatno mnogo više imaju danas njegovi birači, nego on sam.