Oporbeni SDP održao je ovog vikenda svoju konvenciju – optimistično se nadaju povratku na vlast, i to zajedno s Možemo!, a konvenciju su iskoristili da bi predstavili svoje nove programe i politike. Siniša Hajdaš-Dončić posve otvoreno odriče se svojih prethodnika koji su ranije vodili stranku, što se evidentno odnosi na Davora Bernardića i Peđu Grbina koji su devastirali članstvo, pa je sada on na konvenciji pokazao kako SDP-ovaca još uvijek ima, jer došlo ih je više od 700 u prostore Zagrebačkog velesajma. Odmaka od Zorana Milanovića još nema – jer njegov je slogan bio »Normalno«, a novi SDP-ov slogan glasi: »Budi normalna Hrvatska«. Dakle, od tog prethodnika Hajdaš-Dončić nije se ogradio, niti očito namjerava.

Ono što je obilježilo skup jesu dvije stvari: prvo, postalo je jasno da SDP i Možemo! planiraju zajedno na izbore protiv HDZ-a u velikoj lijevoj koaliciji u kojoj će biti i Dalija Orešković, Anka Mrak-Taritaš i drugi. Postalo im je jasno da se protiv HDZ-a, koji sam u ovom trenutku ima visokih 28 posto podrške, a to obično raste kad se izbori i raspišu, mora ići zajedno. Lekciju s prošlih izbora, kad su išli odvojeno i izgubili, valjda su naučili. Jedino model Kukuriku koalicije, kad se okupila cijela tadašnja oporba, može matematički, a onda i politički, polučiti uspjeh. Hoće li biti pametnija »Kokica koalicija« – jer na konvenciji su glavni hit bile kokice uz pivo Crveni zmaj – vidjet ćemo 2028. godine, kad slijede novi izbori.

I drugo, s konvencije nisu dominirale ideološki zaoštrene poruke, već se SDP odlučio pozicionirati snažnije ulijevo politikama prema sindikatima, radnicima, prekarnom radu i porezima. Nije bilo kuknjave oko Thompsona, nego se razgovaralo o novim industrijskim politikama, poreznoj politici, snažnijem oporezivanju kapitala i poslodavaca te drugim ekonomskim temama. To je dobar pomak, jer SDP očito pred birače želi izaći s nekim novim sadržajem, a ne samo na svađama o ustašama i partizanima, ili Thompsonu. Doduše, na to je odmah odgovorio HDZ koji je SDP optužio da s »možemosima« ide u krivom smjeru jer su plaće najviše oporezivane upravo u Zagrebu, a SDP je izgubio vlast u Rijeci, kažu, baš na tome. To je i mala HDZ-ova pohvala između redaka Ivi Rinčić u Rijeci, koja je sada smanjivala te stope na dohodak – uvijek zanimljiv signal.

U svakom slučaju, pomak u političkoj debati između dvije najveće stranke, HDZ-a i SDP-a, kad se ne svodi na Thompsona nego na fiskalne i druge politike – već je pomak. Ako bi se neka buduća kampanja vodila na takvim temama, vratili bi se u srž politike. Već je svima dosta polemika o 1945. i 1991. godini. U tom kontekstu zanimljivo je da je Siniša Hajdaš-Dončić o temi ultrakonzervativne politike koja jača u Hrvatskoj doslovno rekao jednu rečenicu – da se vjernici iz redova SDP-a u svojim župama dokazuju kao domoljubi, jer nisu samo ultrakonzervativci domoljubi. To je dosta značajna poruka, ali i potpuno nova za SDP.

No, ono što su u SDP-u zaboravili u svojim programima i politikama jest – korupcija. A SDP je danas stranka koja ima gotovo isti broj afera kao i HDZ. Pogledajmo samo Varaždin, pa slučaj tvrtke Impuls savjetovanje koju vodi jedan SDP-ovac i gdje još traju istrage, pa na kraju Rijeku gdje je slučaj Sortirnica eskalirao i Grad će možda morati vratiti skoro četiri milijuna eura, a bivši gradonačelnik i dalje svisoka drži lekcije, kao da sam nije pod istragama i kao da sam nije sudjelovao u poslovima s Tehnixom. Ono što je šef SDP-a Siniša Hajdaš-Dončić trebao poručiti svojim kolegama i članovima jest da se ne svedu na HDZ svojim aferama i zloupotrebama, jer ako se afere SDP-ovaca nastave gomilati, neće mu biti lako na idućim izborima braniti ni nove, konkretne ekonomske politike. Nitko ih neće uspjeti čuti, od buke afera i skandala SDP-ovaca, a slično je i sa strankom Možemo!, njihovim Kostama Kostanjevićima, nepotizmu u udrugama i drugim neugodnim slučajevima.