Jedna specifična afera trese političku scenu zadnjih dana, to je poruka koju je čelnica Možemo! Sandra Benčić uputila na račun HDZ-a, kad ih je nakon sjednice Odbora za Ustav nazvala »stokom«. Kasnije je to i potvrdila, objasnila je da joj se »sve skupilo« u toj jednoj riječi, ali i potvrdila autentičnost snimke koju je objavio HDZ. Odmah joj je u obranu stala Dalija Orešković koja se upitala: »A što oni misle da mi mislimo o njima, nego to. Da li možda misle da su cvijeće?!«, napisala je Orešković, a na kraju je sve zapečatio i predsjednik SDP-a Siniša Hajdaš-Dončić koji je svoju novoproglašenu političku partnericu Benčić obranio riječima da baš voli i poštuje »srčane žene«.

Cjelokupna lijeva oporba stala je iza Sandre Benčić, štoviše, mnogo je onih političkih komentatora, poput Žarka Puhovskog ili Aleksandre Kolarić, koji nalaze opravdanja za takav ispad. Prof. Puhovski kaže da je Benčić samo malo izgubila živce na trenutak jer je cjelokupni teret oporbenog djelovanja danas na njoj s obzirom na jalovost SDP-a, a Kolarić (ispravno) procjenjuje da takva retorika Sandri Benčić može samo koristiti u homogenizaciji i daljnjem učvršćivanju lijevog političkog tijela.

Drugim riječima, riječ »stoka« pomoći će oporbi u daljnjem nastavku jačanja mržnje prema političkim protivnicima. Svi se na ljevici podsjećaju i kako je Tuđman nekad oporbu zvao »stoka sitnog zuba«, pa mu je ipak sve bilo oprošteno. No, ono što je ovdje glavni problem, jest ne samo to da se normalizirala ovakva brutalna i vulgarna retorika, nego to što ona čak služi ukorjenjivanju postojećih podjela u hrvatskom društvu sve dublje. Što gore, to bolje. A time polarizacija u društvu samo dalje raste, što je uvijek osnov za ozbiljnije društvene sukobe i potpunu nepomirljivost političkih aktera na sceni. Što god Benčić rekla ili napravila, ima sve veću podršku »svojih«. I s druge strane, što god neki DP-ovac poput možda Josipa Dabre rekao ili napravio, ima sve veću podršku »svojih«. Političko klatno ima sve dulji luk, a dvije su opcije sve dublje ukopane u političke rovove.

Istina, bonton ili zajednički interes građana tu utakmicu gube. Tako je oko svih tema u Hrvatskoj, ne samo oko ove jedne riječi »stoko« – jučerašnja presuda Branimiru Glavašu ponovo će duboko podijeliti ljevicu i desnicu u javnom prostoru. Ljevica ća aplaudirati, desnica tražiti stara opravdanja. Opet ćemo se nekoliko dana vraćati na 1991., a onda sigurno i na ustaše i partizane. Pretres kod političkog zviždača Viktora Šimunića isto će tako podijeliti javnu polemiku, za jedne je on živi dokaz da se u Hrvatskoj događa politički pritisak odvjetništva i Ivana Turudića, a za druge potvrda da nepravilnosti ili korupcija nemaju politički predznak. Istina o tome što se događalo u Općini Oroslavje koju Šimunić vodi, već je pala u drugi plan – za jedne, on je moralni svetac koji je pod čizmom tužiteljstva, za druge nitko nije svet kad mu se dokaže drukčije.

Nema nijedne teme u Hrvatskoj koja bi ljevicu i desnicu mogla homogenizirati. Nije to rat u Ukrajini, nije to rat na Bliskom istoku, jedva je to vraćanje vojne obuke – a i to je malo čudno da je tako mirno prošlo. Sve druge teme, od korupcije (od koje nije imuna ni ljevica, pogledati pod Matija Posavec, Vinko Grgić i dalje redom), preko inflacije do Ustavnog suda – razlozi su za daljnje ukopavanje u uvijek iste političke rovove. Nema istinskog političkog dijaloga o temama koje se tiču standarda građana, fiskalne politike i slično – što je najzanimljivije, u aktualnim globalnim okolnostima i SDP bi, da je na vlasti, vodio sličnu politiku kao i Plenkovićeva Vlada, koja je samo kamenčić u mozaiku europskih politika. Na razini EU-a, ako se to slučajno gubi iz vida, Ursulu von der Leyen u Europskom parlamentu podupiru ne samo HDZ-ovci kroz grupaciju Europske pučke stranke, nego i SDP-ovci kroz svoj klub S&D-a. Sve je to ista politika koja je u uvjetima teške svjetske energetske krize i političkih pritisaka Amerike više-manje slična u svim europskom državama, pa tako i u Hrvatskoj. Ali Hrvatska se bavi »stokom« i svađama oko kadriranja u Ustavnom sudu. Totalno besplodan i besmislen pogled na politiku.