Predsjednik Republike Zoran Milanović sazvao je jučer konferenciju za novinare s koje je u prvom redu poručio građanima da mogu biti mirni, da ih ne obuzima panika nakon pada bespilotne letjelice u središtu Zagreba, iako se pokazalo da je na njoj bilo eksploziva. Upozorio je i na manjkavosti hrvatskog vojnog sustava protuzračne obrane, na što je i ranije često upozoravao.

Dao je savjet i da se u javnosti ne govori previše o detaljima ovog slučaja, jer se time samo uzbunjuje javnost. Poručio je i da se osobno redovito sastaje s vojnim i obavještajnim vrhom i da je sve pod kontrolom.

I sve je točno rekao.

Ali postavlja se pitanje zašto predsjednik Republike i vrhovni zapovjednik oružanih snaga i sam saziva takvo obraćanje, s kojeg javnosti ne šalje praktički nijednu novu informaciju koja bi se ticala javne sigurnosti ili samog slučaja dron, već 99 posto vremena polemizira s MORH-om, odnosno ministrom obrane, a i samim premijerom, oko reakcija na ovaj najnoviji slučaj. Ako ne želi uzbunjivati javnost i doprinosti kakofoniji u eteru, zašto ne sazove Vijeće za nacionalnu sigurnost i ne sastane se napokon osobno i s ministrom obrane i s premijerom i svima koji čine to tijelo. Sukus njegovog obraćanja može se sažeti u poruci »neka šute« – jer vremena su komplicirana i osjetljiva i jedna riječ može donijeti negativne konsekvence. No, opravdano je pitati se i zašto se sam ne drži tog poučka, u vremenu koje je de facto ratno za cijelu Europu, pa i Hrvatsku koja je odjednom u centru svjetskih zbivanja zbog neidentificiranog letećeg objekta koji je doletio na Jarun.

Možda su MORH i vlast potpuno krivo komunicirali ovaj incident, možda se nisu trebali navirivati u »grabu«, kako kaže Milanović, ali je li sazivanje pressica na kojima će se vrh države opet prepucavati, čak i u ovako osjetljivom trenutku, način da se ta situacija uozbilji? Odgovor je – ne. Takvo komuniciranje (s obje strane) je u svojoj suštini vaninstitucionalno, jer predsjednik može kao jučer službeno govoriti s Pantovčaka, iz službene rezidencije šefa države, ali ostavljanje cijelog slučaja na pladnju čitavoj javnosti, uz istovremeno ignoriranje Vijeća za nacionalnu sigurnost ili bilo kojeg drugog tijela na kojem bi se napokon susreli čelni ljudi dva brda, uz MORH i vojne i obavještajne zapovjednike, zapravo je nova faza minoriziranja institucija u Hrvatskoj. To je ionako najveći problem Hrvatske i građana koji iseljavaju, da institucije ne funkcioniraju, a čovjek bi očekivao da će barem u vremenima krize ili ratne opasnosti takav vid loše komunikacije biti prevladan. Predsjednik Milanović bi trebao uvidjeti da izjave ministra obrane ili premijera uz »grabu« na Jarunu nisu ni manje ni veće specifične težine od njegova jučerašnjeg obraćanja.

Sve je to vaninstitucionalno, a u vrijeme ratne opasnosti građanima ne preostaje baš ništa drugo nego vjerovati svojoj državi i njezinim institucijama. Iako je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski sada već, kako ocjenjuje dio analitičara, prešao u patetiku i polako prelazi Rubikon dobre komunikacije, to je lider koji je oko sebe okupio cijelu svoju naciju, ali i Europu i zapadni svijet. Komunicirao je jasno i komunicirao je jedini, u ime svih u svojoj vlasti. U Hrvatskoj se ne zna tko je za što zadužen, a komunikacija je isključivo javna, svedena na polemiku i grč. Građani u Hrvatskoj dosad su imali po svim anketama najveće povjerenje upravo u vojsku, koja je uostalom u Domovinskom ratu izvojevala pobjedu. Dnevnopolitička polemika ne bi trebala biti razlogom da povjerenje u vojsku padne, pogotovo ne sad kad nam funkcionalna vojska jedina i treba. Nije moguće da je sve svedeno samo na jedan »slučaj Burčul«, otkad je počelo prekomjerno granatiranje MORH-a s Pantovčaka. Valjda postoje važnije teme od jednog umirovljenog čelnika počasne bojne, uz sve dužno poštovanje prema liku i djelu tog vojnika.

Sada se zaista od državnog vrha očekuje minimum takta, mjere i međusobne kooperativnosti.

Ne sazivajte pressice, dogovorite se, pa tek onda komunicirajte zajedničke odluke u javnost. Na svijetu je uz Putina već dovoljno kakofonije.