Od jučer trgovine i trgovački centri mogu raditi samo 16 nedjelja godišnje. Moglo bi se samo reći – konačno. Vlada je ovog proljeća predložila Zakon, poslala ga u Sabor koji ga je izglasao. I on je jučer stupio na snagu. A deseci tisuća radnika i radnica u trgovini konačno su dobili priliku da imaju slobodnu nedjelju koju mogu provesti kako hoće. S prijateljima, u šetnji, pred televizorom. I, naravno u obiteljskom krugu.

Od ovog rješenja koje je na snazi od ovog vikenda, obitelj će imati velike koristi. Nije svejedno ako osoba koja radi u trgovini slobodni dan ima u nedjelju ili recimo u četvrtak. Ako ga nekad uopće ima. U tjednu su djeca u školi, a drugi roditelj na poslu. I taj dan, iako svakako dobro dođe da čovjek dođe k sebi, ipak se ne može mjeriti s onim kada je cijela obitelj na okupu. Da se sjedne na zajednički ručak, da se ode na šetnju ili na izlet. Uglavnom, štogod samo da nije nešto hektično, nervozno, užurbano, površno, isprazno. Jednom riječju, da nije svakodnevno. Klinike su pune adolescenata s raznim psihičkim poteškoćama. Tu ne treba biti neki veliki psiholog da bi se shvatilo da tim teškoćama često kumuje i posvemašnji nedostatak komunikacije na liniji roditelji djeca. Naravno, nije to jedini razlog, ali je jedan od važnijih. Da se ne spominju besposleni, zbunjeni klinci koji dane provode po parkovima. Nije problem u prolasku pored njih namirisati razne supstance koje su u opticaju. Opet, naravno, nije radna nedjelja jedini, nije ni najvažniji, razlog za sve to. Ali definitivno ni ne pomaže da se stanje popravi. Štoviše, definitivno ga pogoršava.

Osim ove obiteljske teme, tu je još jedna stara priča. Što je s tim dobrim starim radničkim pravima? Pa valjda se čovjek može odmoriti u nedjelju. Potpuno su deplasirane tvrdnje onih koji se protive zabrani rada nedjeljom, a koji govore da treba pustiti ljude da rade koliko žele. Pa ako treba i nedjeljom. Takvih koji žele raditi nedjeljom može se nabrojiti na prste jedne ruke. Ajde možda i dvije. Ali svi ostali zaposleni u trgovini koji su morali raditi ili će morati nedjeljom su sve samo ne nekakvi dragovoljci. Tu treba svakako dobro paziti kako će se zakon provoditi da ne ispadne da neki poslodavci možda koriste koju rupu u zakonu, ako takvih ima.

Podaci iz zemalja koje imaju čak i puno restriktivnije odredbe od Hrvatske vezano za rad nedjeljom, ne bilježe nikakve gubitke vezano za BDP. Niti trgovačkim lancima pada dobit. Promet u trgovinama se preselio u druge dane. I ostao na istoj razi na kojoj je bio kad se radilo svake nedjelje. Uostalom, ima i u Hrvatskoj trgovačkih tvrtki koje su samostalno odlučile da neće raditi nedjeljom. I prihodi su im ostali isti. Nisu doživjele nikakav poslovni krah. Čak su nešto i zaradile jer je prihod ostao manje-više isti, a smanjili su se troškovi s obzirom na to da se godišnje 52 dana manje troši struja i sve ostale komunalije.

Ne može se sve, ama baš sve prepustiti tržištu. Po onom dok ima potražnje, treba biti i ponude. Bio bi to svijet krajnosti koji i kakvog bi svakako trebalo izbjegavati koliko se to može. Pa valjda bi to famozno tržište ipak na kraju krajeva trebalo služiti društvu i ljudima. A ne da bude obrnuto. Naravno, ovo zaista zvuči pomalo utopistički, ali svaki mali korak u dobrom smjeru, svako poboljšanje, ma koliko bilo neznatno, nije za odbaciti.

A što se tiče nas građana, nas kupaca, naviknut ćemo se. Sve što trebamo kupiti, nabavit ćemo neki drugi dan. Istina jest da smo se navikli da trgovački centri rade cijeli vikend. I subotu i nedjelju. Kako smo se navikli, tako ćemo se i odvići. Neće to biti nikakav velik problem. Dapače.

Hrvatska je postala prilično okrutno društvo. Sve se svodi na svakodnevnu trku za poslom i sa svime što uz njega ide. Nema elementarne solidarnosti. Otud i ta ravnodušnost prema našim sugrađanima koji su nedjelje morali provoditi na poslu, a ne u krugu svoje obitelji. Ako se pokaže da u ovom poduhvatu nitko nije izgubio nego, dapače, samo dobio, možda bi ovo ograničavanje rada nedjeljom moglo biti dobar smjerokaz i za zahvate u nekim drugim područjima. A dotle, pozdrav svim trgovcima i trgovkinjama koji su ovu nedjelju, nakon dugo vremena, proveli kod kuće.