Piše Damir Cupać

Kadija te tuži, kadija ti sudi

Damir Cupać

Foto Davor Kovačević

Foto Davor Kovačević

Sve države mogu izdržati ako žele opstati, recimo gospodarsku krizu, pandemije, ratove, ali ako izgube osjećaj za pravdu, takvim se državama ne piše dobro.

placeholder


Sve države mogu izdržati ako žele opstati, recimo gospodarsku krizu, pandemije, ratove, ali ako izgube osjećaj za pravdu, takvim se državama ne piše dobro. Povjerenje ljudi mogu izgubiti i izvršna i predstavnička vlast, ali povjerenje ljudi ne smije izgubiti sudska vlast. Kada se to počne događati, opasno se počinju ljuljati temelji svake države, a naročito one demokratske. Ako su političke elite korumpirane, izgubit će vlast na izborima, a sam društveni sustav se ne bi trebao urušiti. No, ako građani neke države počnu sumnjati u poštenje pravosudnog sustava, to je put u propast. Nije problem ako se dogodi neka anomalija u pravosudnom sustavu, toga je svugdje bilo i bit će, ali je veliki problem počnu li građani sumnjati u pravednost pravosudnog sustava kao takvog. U Hrvatskoj smo na dobrom putu da to tako i bude. Svatko od nas zna za neki pojedinačan slučaj koji je čisti primjer nepravde, novinske stranice pune su priča o nepravednim presudama koje su potpisali hrvatski suci, ispisane su kartice tekstova samo u vezi s pravosudnom farsom na osječkom sudu s kojega su tri suca prije nešto više od godinu uhićena, a koje je bivši prvi čovjek Nogometnog kluba Dinamo Zdravko Mamić optužio da su od njega uzimali mito. To je drastičan primjer kojemu je hrvatska javnost mogla svjedočiti jer je Mamić bio dovoljno lud ili sposoban da zabilježi sve inkriminacije za koje se suci terete i potkrijepi ih dokazima. Ali moglo bi se reći da je ovaj slučaj samo vrh ledenog brijega i to znaju, ili osjećaju, svi. Sve donedavno takvi su se slučajevi relativizirali na način da u svakom žitu ima kukolja i da su to užasno devijantne, ali izdvojene pojave pa se građani ne trebaju brinuti jer je pravosudni sustav postojan kano klisurina. Tako su radili čelni ljudi pravosudnog sustava kako bi odagnali zle strepnje od puka koji je počeo škrgutati zubima. A onda se pojavio Radovan Dobronić i postao predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Lako što se pojavio, nego je počeo javno upozoravati da stvari u pravosudnom sustavu nisu dobre i da se moraju mijenjati kako bi se povjerenje građana u sudstvo vratilo. Takvim je pristupom napravio najbolju stvar za hrvatsko pravosuđe jer on želi s javnošću podijeliti zabrinutost zbog svih anomalija koje desetljećima nagrizaju sudsku vlast. I za građane Hrvatske koji sada znaju da onaj unutarnji osjećaj da nešto ne štima nije proizvod subjektivne izloženosti teorijama zavjere, već objektivne i tužne hrvatske stvarnosti.


Dobronić je na okruglom stolu »Izvansudske aktivnosti sudaca« upozorio da u Europskoj uniji hrvatski suci imaju najveći udjel tužbi protiv novinara među svim zemljama članicama, a dio dužnosnika u aktivnostima izvan sudnice, poput unosnih arbitraža, može zaraditi i dodatnu godišnju plaću. S tim da je takva aktivnost u većini europskih zemalja zabranjena za suce. Dobronić se dalje zalaže za javnu kontrolu dodatnih zarada sudaca. Na ovom mjestu valja se udariti šakom u čelo zbog šoka i nevjerice. Pa zar je moguće da oni koji crnče svakodnevno i mukotrpno kako bi zadovoljili pravdu, a crnče toliko zbog nevaljalog naroda koji nema pametnijeg posla nego da se vuče po hodnicima sudova, imaju vremena i za rad i dodatnu zaradu izvan sudnice. To je toliko teška optužba da se normalan novinar treba zabrinuti da ne fasuje kakvu tužbu ako to napiše. Utješno je da za svjedoka obrane može pozvati Dobronića pa da u zapisnik uđu njegove riječi kako je sudstvo javna služba i mora biti otvorena svima, da sudački poziv ima određena ograničenja, a sve kako bi se sačuvala nepristranost sudaca i povjerenje javnosti u tu profesiju. Da je strah od tužbe itekako realan kada god se upozorava na nepravilnosti u radu sudaca, potvrdio je predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Hrvoje Zovko koji je naveo da je protiv jedne medijske kuće u tijeku 26 tužbi, koje zajedno dosežu iznose od 1,7 milijuna kuna, a podiglo ih je čak 18 sudaca.


Ono što pokušava napraviti Dobronić, ma koliko se činilo da je organizacija okruglih stolova nebitna, valja podržati jer je jako bitno da na nepravilnosti upozoravaju autoriteti, a što predsjednik Vrhovnog suda je. Raskuživanje pravosudnog sustava mora od nekuda početi jer u suprotnom eto nas nazad u sustav kadija te tuži, kadija ti sudi. Doslovno.