Malo je tu politika koje potvrđuju da je SDP i dalje istinski ljevičarska stranka
Ljetna stanka nije omela vrh SDP-a da krene u veliku reorganizaciju stranke. Osim što su raspustili svoja vodstva u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku, mijenjat će statut, održati nove izbore za lokalna vodstva gdje god djeluju (a to nažalost nije svih 555 lokalnih jedinica u Hrvatskoj), ali osim političkog reseta koji planiraju, kreću i u tehničke promjene poslovanja stranke.
Odlučeno je da rekonstruiraju centralu na Ibleru – u stranci je ukupno zaposlena 41 osoba, a plan je da se dokupom staža i drugim poticajnim mjerama taj broj značajno smanji. Svi koji su pred penzijom dobit će otpremnine, ali neka mjesta će biti i ukinuta pa će dio ljudi, jednostavno rečeno, dobiti otkaz. Hoće li pri tome socijaldemokrati pokazati socijalnu osjetljivost, ostaje veliko pitanje, ali metoda kojom planiraju povećati efikasnost svoga rada izgleda dosta daleko od načela koja zastupaju u svom političkom djelovanju. Neće pokušati prerasporediti ljude, nego smanjiti njihov broj.
Bilo je već i ranije sličnih pokušaja u SDP-u – primjerice, kad je predsjednik stranke bio Davor Bernardić, u tadašnjim razračunima s prethodnom Milanovićevom strujom koja je kontrolirala Ibler, bilo je sličnih reorganizacija. Tada su radnici SDP-a čak osnovali i sindikat. Postali su dio Novog sindikata, a hoće li im sada Novi sindikat biti dovoljan, ili će im trebati još »noviji«, pokazat će se kad reorganizacije krene u primjenu. Zaposlenici su se već do sredine kolovoza trebali očitovati o svojim namjerama, no svakako je da će ih u stranci ostati zaposleno barem upola manje nego dosad.
S Iblera poručuju kako će kreirati i nova radna mjesta, jer je većina ovih koja se dokida povijesno i tehnološki pregažena. No, moguće da se tu radi o svega dva-tri nova radna mjesta, a otići će svakako više ljudi od te brojke. S Iblera kažu i kako imaju dosta ljudi kojima nedostaje svega godina ili dvije do penzije, pa je normalno da se pokuša ubrzati njihov odlazak. No, sigurno ne zvuči jako primamljivo da baš socijaldemokrati – otpuštaju. Metoda je to koje se ne bi posramili ni mnogo više tržišno orijentirani poslodavci nego je to jedna politička stranka, još pri tome izrazito lijevog predznaka.
Ali nije SDP uvijek u svojoj praksi socijalno osjetljiv. Mnogo je lokalnih jedinica u kojima su imali vlast i pokretali slične inicijative. Sjetimo se samo jednog riječkog primjera – SDP-ov kadar u Studentskom centru nedavno je zaposlenicima s visokom stručnom spremom predložio da se prekvalificiraju u čistače/ice, da bi ljudi zadržali radno mjesto, i cijeli niz ih je nakon toga praktički dobio otkaz jer nije pristajao na takvo gaženje dostojanstva.
U Gradu Zagrebu, gdje su u vlasti zajedno s Možemo! i u proteklom i u aktualnom mandatu, u Holdingu je na stotine ljudi moralo otići nakon Bandićeve ere. Jasno da je Holding bio »deponij« za uhljebljivanje kadrova i zbrinjavanje podobnih Bandićevih kumova i ortaka, i da je to trebalo raščistiti, ali rješenje je bilo otkazivanje ljudi ili dokup staža, bez mnogo filozofije.
Nije naodmet podsjetiti i kako je izgledala liberalizacija ZOR-a u vrijeme vlade Zorana Milanovića, kad je zakon dopustio mnogo lakše i brže otkazivanje radnika, ali i veliko povećanje broja radnih sati i prekovremenih sati. Istina, HDZ je kasnije pridonio tome da na stotine tisuća građana Hrvatske iseli u druge zemlje, baš zbog ovakvih loših uvjeta rada kod kuće, pa te poslove danas uglavnom rade strani radnici, navikli na najgore moguće uvjete.
No, činjenica je da se SDP dosad u dosta prilika baš i nije pokazao socijalno osjetljivim. Kakva je to reklama za ljevičarsku stranku koja bi trebala nuditi i nove ekonomske i socijalne politike, to na izborima ocjenjuju građani.
Čini se međutim da SDP svoj sadašnji rejting od 20 i nešto posto uglavnom duguje činjenici da građani jednostavno ne žele kompletnu politiku predati u ruke HDZ-u, pa SDP zbog tog opreza građana ipak povremeno politički profitira. Tako se u ponekom izbornom ciklusu skoro i izjednači s HDZ-om, a na predsjedničkim izborima njihov kandidat, predsjednik Zoran Milanović i premoćno pobjeđuje. Ali malo je tu politika koje potvrđuju da je SDP i dalje istinski ljevičarska stranka čiji je prvi i primarni interes – radnik.
Tihana Tomičić
Kad socijaldemokrati otpuštaju
Tihana Tomičić
21. kolovoz 2025 07:37
Zeljko Lukunic/PIXSELL
Malo je tu politika koje potvrđuju da je SDP i dalje istinski ljevičarska stranka
Ljetna stanka nije omela vrh SDP-a da krene u veliku reorganizaciju stranke. Osim što su raspustili svoja vodstva u Zagrebu, Rijeci, Splitu i Osijeku, mijenjat će statut, održati nove izbore za lokalna vodstva gdje god djeluju (a to nažalost nije svih 555 lokalnih jedinica u Hrvatskoj), ali osim političkog reseta koji planiraju, kreću i u tehničke promjene poslovanja stranke.
Odlučeno je da rekonstruiraju centralu na Ibleru – u stranci je ukupno zaposlena 41 osoba, a plan je da se dokupom staža i drugim poticajnim mjerama taj broj značajno smanji. Svi koji su pred penzijom dobit će otpremnine, ali neka mjesta će biti i ukinuta pa će dio ljudi, jednostavno rečeno, dobiti otkaz. Hoće li pri tome socijaldemokrati pokazati socijalnu osjetljivost, ostaje veliko pitanje, ali metoda kojom planiraju povećati efikasnost svoga rada izgleda dosta daleko od načela koja zastupaju u svom političkom djelovanju. Neće pokušati prerasporediti ljude, nego smanjiti njihov broj.
Bilo je već i ranije sličnih pokušaja u SDP-u – primjerice, kad je predsjednik stranke bio Davor Bernardić, u tadašnjim razračunima s prethodnom Milanovićevom strujom koja je kontrolirala Ibler, bilo je sličnih reorganizacija. Tada su radnici SDP-a čak osnovali i sindikat. Postali su dio Novog sindikata, a hoće li im sada Novi sindikat biti dovoljan, ili će im trebati još »noviji«, pokazat će se kad reorganizacije krene u primjenu. Zaposlenici su se već do sredine kolovoza trebali očitovati o svojim namjerama, no svakako je da će ih u stranci ostati zaposleno barem upola manje nego dosad.
S Iblera poručuju kako će kreirati i nova radna mjesta, jer je većina ovih koja se dokida povijesno i tehnološki pregažena. No, moguće da se tu radi o svega dva-tri nova radna mjesta, a otići će svakako više ljudi od te brojke. S Iblera kažu i kako imaju dosta ljudi kojima nedostaje svega godina ili dvije do penzije, pa je normalno da se pokuša ubrzati njihov odlazak. No, sigurno ne zvuči jako primamljivo da baš socijaldemokrati – otpuštaju. Metoda je to koje se ne bi posramili ni mnogo više tržišno orijentirani poslodavci nego je to jedna politička stranka, još pri tome izrazito lijevog predznaka.
Ali nije SDP uvijek u svojoj praksi socijalno osjetljiv. Mnogo je lokalnih jedinica u kojima su imali vlast i pokretali slične inicijative. Sjetimo se samo jednog riječkog primjera – SDP-ov kadar u Studentskom centru nedavno je zaposlenicima s visokom stručnom spremom predložio da se prekvalificiraju u čistače/ice, da bi ljudi zadržali radno mjesto, i cijeli niz ih je nakon toga praktički dobio otkaz jer nije pristajao na takvo gaženje dostojanstva.
U Gradu Zagrebu, gdje su u vlasti zajedno s Možemo! i u proteklom i u aktualnom mandatu, u Holdingu je na stotine ljudi moralo otići nakon Bandićeve ere. Jasno da je Holding bio »deponij« za uhljebljivanje kadrova i zbrinjavanje podobnih Bandićevih kumova i ortaka, i da je to trebalo raščistiti, ali rješenje je bilo otkazivanje ljudi ili dokup staža, bez mnogo filozofije.
Nije naodmet podsjetiti i kako je izgledala liberalizacija ZOR-a u vrijeme vlade Zorana Milanovića, kad je zakon dopustio mnogo lakše i brže otkazivanje radnika, ali i veliko povećanje broja radnih sati i prekovremenih sati. Istina, HDZ je kasnije pridonio tome da na stotine tisuća građana Hrvatske iseli u druge zemlje, baš zbog ovakvih loših uvjeta rada kod kuće, pa te poslove danas uglavnom rade strani radnici, navikli na najgore moguće uvjete.
No, činjenica je da se SDP dosad u dosta prilika baš i nije pokazao socijalno osjetljivim. Kakva je to reklama za ljevičarsku stranku koja bi trebala nuditi i nove ekonomske i socijalne politike, to na izborima ocjenjuju građani.
Čini se međutim da SDP svoj sadašnji rejting od 20 i nešto posto uglavnom duguje činjenici da građani jednostavno ne žele kompletnu politiku predati u ruke HDZ-u, pa SDP zbog tog opreza građana ipak povremeno politički profitira. Tako se u ponekom izbornom ciklusu skoro i izjednači s HDZ-om, a na predsjedničkim izborima njihov kandidat, predsjednik Zoran Milanović i premoćno pobjeđuje. Ali malo je tu politika koje potvrđuju da je SDP i dalje istinski ljevičarska stranka čiji je prvi i primarni interes – radnik.