Martina Dalić, nakon što se dobro odmorila, u Koprivnicu je kročila u raskošnom crvenom kaputu, s novom frizurom i pramenovima. Autor ovog teksta volio bi da su to njegove rečenice, ali, avaj, nisu. Ovo je prvi primijetio, ili prvi javno napisao Fashion Guru, kolumnist modni Tportala.

Makar, ako opravdanja uopće može biti, i autor ove kolumne prije je na malim ekranima i u tisku primijetio razdragane vlasi u Martine Dalić, nego li zapazio činjenicu da je imenovana za onu koja će upravljati našim prehrambenim divom Podravkom.

Zločesto bi bilo duljinu kaputa i njegov kroj povezivati recimo s outfitom Cruelle De Vil, nisu ni boje kaputa iste, ni frizure, nema ni cigaršpica u Dalić, niti ima opsesije krznom, ali isti je taj čvrst korak i nepokolebljivost, sličan neki osmijeh koji snuje uspjeh i pobjedu. Ništa tu nije za podcjenjivanje, jer u konačnici svi smo mi od krvi i mesa, pa tako jamačno i naš predsjednik Vlade, taman da, tko zna, pri donošenju konačne odluke tko će stati na čelo Podravke pobjedu odnesu kaput, novi pramenovi i frizura.

Dobre reference

Nema se, na prvu, premijeru što prigovoriti. Em, kako veli, nije on taj koji je sam donio odluku tko će na čelo Podravke, em je izabrao ženu iznimne karijere. Životopis je u nje podugačak, financije ima u malom prstu, taman da premijer izađe pred krvožedne pripadnike sedme sile i na spomen Martine Dalić kaže da bivša ministrica gospodarstva može dati kvalitetan doprinos kao novoimenovana predsjednica Uprave Podravke te da ne vidi po čemu ona kao doktorica ekonomije ima slabe reference.

Sve je lijepo i sve je za pet, da ta vražja afera Borg nije bila tako nedavno, ili dovoljno davno da je i običan puk pamti iako kroz maglu, ako ništa barem onu sekvencu kada Ivica Todorić londonskim ulicama bježi od televizijskih kamera. Nema tome ni koju godinu dakle, da je Martina Dalić, podnijela ostavku na dužnost potpredsjednice Vlade i tako na sebe preuzela svu krivicu, ili sav taj pritisak javnosti, ili bijes te iste javnosti zbog slučaja Agrokor, odnosno afere Borg. Tko li je samo pisao taj famozni Lex Agrokor, više očito i nije važno. Važno je da se Dalić vratila na scenu na velika vrata. I važno je da je premijera po imenovanju Dalić na čelo Podravke dočekalo logično pitanje: kako to da Dalić nije valjala Vladi, a sada valja Podravci!? Samo, premijer takve upite ne voli baš, pa na njih i ne odgovora baš. Odnosno, kad krene novinarski logičan podsjetnik premijeru kako Dalić ima negativnu percepciju u javnosti zbog slučaja Lex Agrokor, on će se pozvati na svoje iskustvo i talent da razlikuje percepciju javnosti od realnosti, pa zaključiti i poručiti da će budućnost nesumnjivo pokazati koliko je Vlada, svim što je prije koju godinu činila, pridonijela stabilnosti hrvatskog gospodarstva. Vidjet će se, ne dvoji on, da je Vlada napravila potez koji je spasio kompaniju i radna mjesta.

Zdravorazumska pitanja

Običnom onom čovjeku ipak se dva zdravorazumska pitanja i opet nameću. Prvo ono novinarsko, kako to da je Dalić bila loša za onu Vladu i Pedro za onu aferu, a sada je idealan izbor za šeficu našeg prehrambenog giganta!? Drugo je pitanje, zar je stvarno moguće da u ovoj zemlji, koliko god ona bila malešna, nema baš nijednog drugo stručnjaka ili stručnjakinje Dalić kalibra koji bi bio u stanju voditi Podravku!? Ako nema, mrvu je poražavajuće, ako su razlozi drugi, smije li se znati koji su da vidimo jesu li opravdani.

​Na sreću, nije samo Fashion guru pisao o imenovanju Martine Dalić. Sva sila kolumnista, i to onih koji se ozbiljno bave gospodarskim temama, napisala je koju o spektakularnom povratku. I svi redom nahvališe njeno znanje. I svi se složiše da je potez premijera logičan. A logičan je, napisaše gotovo svi redom, jer je Dalić po odlasku iz Vlade ostala lojalna šef u pa ju je on sada za tu lojalnost i nagradio. Šef, lojalnost, nagrada… Vrag su riječi i vrag je jezik, vrag su žanrovi, vrag je percepcija pogotovo kad se u dobroj mjeri nasloni na realnost. A realnost je očito ta da kadra koji je al pari Dalić i ima, ali nema u njih lojalnosti šefu i stranci, ili jednostavno nisu došli u priliku da im se lojalnost testira. Mali čovjek nema što nego po tko zna koji put shvatiti da nema šanse, ili mu se ona broji u promilima. Jer, ljubav se u nas mora zaslužiti.

Balon od sapunice

Da pak taj famozni mali čovjek jednostavno nije isti k’o oni koji su nekim šefu nekad bili lojalni, potvrđuje i sasvim fin atak na razlog i svrhu Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa. Visoki upravni sud donio je pravomoćnu presudu koja će za posljedicu imati drastično smanjenje ovlasti Povjerenstva i ukidanje najmanje trećine već donesenih odluka toga tijela. Ili, ako se dade dobro iščitati posljedice presude Visokog upravnog suda u slučaju Bandić, sve dosadašnje odluke Povjerenstva za povredu načela u obnašanju dužnosti padaju u vodu. A tamo, primjerice, i odluka Povjerenstva da su bivša potpredsjednica Vlade Martina Dalić i aktualni ministar financija Zdravko Marić povrijedili načela odgovornog obnašanja javne dužnosti u aferi Borg, ili pak gdjekoja odluka Povjerenstva koja je povredu načela odgovornog obnašanja dužnosti našla i u samog Andreja Plenkovića premijera. I ono malo iluzije da ima neko tijelo pred kojim su svi isti, taman da i najveći nevoljko pred njega dolaze, sad se eto rasprši poput kakva balona od sapunice. Bit će, doduše, Povjerenstva i dalje, ali nikada više neće to biti isto, niti će u publike biti ushita dok i visoki dužnosnici dolaze tu na tapet.

Statusa (ne)vrijedni

Puteva do uspjeha je tako sve manje i manje. Makar, otvorio se još malo postojeći jedan kanal. Još je na vrijeme, mali milijun godina nakon vojevanja, da ostvari čovjek status branitelja i ratnog invalida. Zapravo, nikad se lakše nije činilo, prođu li izmjene Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata. Jeste li statusa vrijedni ili niste odlučivat će posebno povjerenstvo ministarstva i nitko drugi, a ako tamo ne možete naći nekog svog da vas pogura, e onda i niste baš pogodili pravi kutak svijeta za podići u njemu dom. Ili nemate nigdje nikog svog, ili bauljate naokolo nelojalni, nesvjesni realnosti i zavedeni krivom percepcijom javnosti.

Nego, šef, lojalnost, nagrada… Zvuči poput natuknica nekog scenarija neke dobre obiteljske sage. Pretjeran zaključak!? Da je pretjeran, ne bi predsjednik Sabora Gordan Jandroković požurio u studio Nove TV da kaže kako ne misli da je Dalić premijera nečim zadužila, već su vlasnici Podravke kroz Nadzorni odbor odlučili da je ona najbolje rješenje. Možda i jest tako, a možda su u pravu oni koji kažu da se jednostavno isplati lojalno čuvati leđa premijeru, odmoriti se, nabacit nove pramenove i frizuru i čekati trenutak za promociju raskošnog crvenog kaputa. Outfitu pri tom kapa dolje. Unio je on dašak novoga u još jedno poglavlje dobro znane priče.