Otvorenost komunikacije između politike, donositelja odluka i građana ključna je stvar da bi neko društvo funkcioniralo. Ako nema te interakcije, ni zakoni ne mogu biti realni i praktični. Zato je itekako pozitivno kad se vidi da unutar Vlade postoje oni koji komuniciraju s građanima, odnosno njihovim udrugama i predstavnicima.

To smo zadnjih dana vidjeli na primjeru Ministarstva rada i socijale – najprije su prije nekoliko dana izravno razgovarali s platformskim radnicima iz Wolta, a sada su otvorili komunikaciju i s raznim kategorijama građana u sektoru socijale, posebno brige o djeci, roditeljima njegovateljima, ali i potencijalnim udomiteljima i posvajateljima. Nakon slučaja Zambija to je, naravno, urgentno i nužno, ali sada su najavljene i izmjene zakona. Ministar Marin Piletić otvoreno kaže kako je jasno da u posvojenjima iz tzv. trećih zemalja sustav socijalne skrbi nije dosad bio uključen, te da država ne može imati dvostruke kriterije za posvojenje, ovisno o tome otkud djeca dolazila, a posebice ne ako je to iz onih tzv. trećih zemalja u ratnim sukobima, gdje su djeca izložena riziku gladi i raznim bolestima. Stoga je jasno da će Hrvatska ubuduće posvojenja iz trećih zemalja u potpunosti izjednačiti s posvojenjima unutar RH i unutar zemalja potpisnica Haške konvencije. Riječ je, kaže, o izmjenama Zakona o međunarodnom privatnom pravu, gdje je dosad bilo regulirano priznanje stranih sudskih odluka, da sada sud koji dobije stranu odluku neovisno o zemlji, mora provjeriti jesu li posvojitelji upisani u registar potencijalnih posvojitelja pri Hrvatskom zavodu za socijalni rad. Ako jesu, i sud prizna stranu sudsku odluku, tada će se pravomoćno rješenje dostavljati i nadležnom, Piletićevom ministarstvu, a Zavod za socijalni rad, dakle bivši centri, imali bi mogućnost mentoriranja, podrške obitelji kao što to čine šest mjeseci nakon domaćih posvojenja, najavljeno je.

To naravno otvara i dodatna pitanja – u prvom redu, što kad se pokaže da je dosadašnja praksa bila takva da je registar ipak trebao aktivno postojati, a nije. Tko će za to biti odgovoran, i hoće li se u tom smislu retroaktivno reagirati, odnosno u prijevodu hoće li biti sankcija ako se utvrdi da reda nije bilo. Ministar Piletić kaže kako neke specijalne revizije neće biti, jer država »nema razlog sumnjati, djeca su tu, u evidenciji koja postoji u RH i imaju sva prava«. Naime, revizija u ovakvom slučaju kad nema nikakve pravomoćne presude koja bi bila pravni temelj, zapravo nije ni moguća. To je jedno vrlo benevolentno tumačenje u odnosu na ljude koji su u Hrvatskoj već ranije posvajali djecu iz afričkih zemalja, ali je očito da sustav ne želi dalje špičiti oko ovog slučaja, već dapače pomoći hrvatskim državljanima u Zambiji da se što prije vrate kući, pa će se tek onda dalje rješavati ovaj slučaj.

Sada se radi na tome, ali činjenica da ni sam ministar nema odgovor o tome što je novo s hrvatskim državljanima u Zambiji u zadnjih dva tjedna, ostavlja gorak okus. Kako se ti ljudi osjećaju, hoće li će se vratiti uopće zdravi nakon ovakvih trauma i u konačnici kakav će biti rasplet ove priče kad se na kraju vrate u Hrvatsku – nezamislivo je to što im se događa, i potpuno neizvjesno hoće li će ikada uopće moći biti s djecom koju su posvojili ili ih u Hrvatskoj čeka nova, možda sudska golgota.

S druge strane, s obzirom na to da će se zakon hitno izmijeniti, ipak je to svojevrsni dokaz da je dosad to područje bilo nedovoljno uređeno. To jest, da je naprosto bilo ispod radara. Događale su se stvari bez dovoljne kontrole države, iako su državljanstva djeci normalno dodjeljivana. Sve zajedno čini jednu sivu zonu, i minimum koji država mora hitno učiniti jest regulirati tu sferu. Toga je svjestan i ministar.

A ako sve zajedno rezultira i promjenom stava prema roditeljima njegovateljima, koji se također najavljuje, a koji su dosad po odlasku bolesnog djeteta odmah morali natrag na posao, istoga dana, ipak će to značiti da se određeni senzibilitet prema tim skupinama ljudi pojavio, i da sustav na koncu ipak na kraju tunela vidi potrebe živog čovjeka, običnog građanina.