Ako bi se morala kvalificirati politika nove riječke vlasti na čelu s gradonačelnicom Ivom Rinčić, moglo bi se reći da Korzo 16 pod njezinim upravljanjem ide iz krajnosti u krajnost. A između te dvije krajnosti je mala škola demagogije i populizma. Najprije valja konstatirati da je i te kako dobro za riječki demokratski standard što je SDP nakon desetljeća vladavine gradom doživio težak izborni poraz od kojega se još uvijek nije oporavio. Pitanje je i hoće li. No, to je problem stranke koja je uljuljkana u poziciju vlasti postala sama sebi svrhom.

No, slučaj s podzakupom gradskih poslovnih prostora valja izdvojiti kao dobru praksu nove riječke gradonačelnice. Godinama je to bila javna tajna, ali sada je jasno da su tvrtke Mirka Pavičića na podzakupu gradskih poslovnih prostora zarađivale stotine tisuća eura. Prvim slučajem, a riječ je o Karolini Riječkoj koju je tvrtka Mirka Pavičića nakon licitacije dala u podzakup, bavio se i Uskok pa je izračunato da je gradski proračun oštećen za preko 600.000 eura. Taj novac, izgledno je, nikada neće biti uplaćen u gradski proračun. Drugi je slučaj podzakup poslovnog prostora u Centru Zamet. Nakon pitanja HDZ-ovca Josipa Ostrogovića u vezi s tim podzakupom, gradonačelnica Rinčić na Gradskom je vijeću poručila da će se u ovom slučaju, ali i u svim drugim slučajevima raskinuti s praksom podzakupljivanja gradskih poslovnih prostora. Ona je gradskom parlamentu pojasnila da je tvrtka u vlasništvu Mirka Pavičića sama odlučila vratiti poslovni prostor nakon što je razotkriven dugogodišnji poslovni aranžam koji je omogućio privatnoj tvrtki zaradu na razlici između zakupa i podzakupa od oko 400.000 eura.

Gradonačelnica je naglasila da bi se ugovor o zakupu raskinuo i da Pavičićeva tvrtka nije sama odlučila odustati od zakupa. Ali je i najavila da će naložiti gradskoj tvrtki Rijeka sportu da pokuša sudskim putem naplatiti razliku koju je naplaćivala Pavičićeva tvrtka. Na ovom mjestu valja reći jednostavnu istinu – da su Iva Rinčić i njezini suradnici samo to napravili u cijelom mandatu, vrijedilo je čekati objavu rezultata u izbornoj noći. Zato što SDP nije znao, a prije će biti da nije želio, razrezati pupčanu vrpcu s tvrtkama Mirka Pavičića. No, valja dodati da bi nova riječka vlast morala educirati direktore gradskih tvrtki da se ne smiju ponašati kao da vode privatna poduzeća. Upravo u ovom slučaju direktor Rijeka sporta Igor Butorac pokazao je zašto su poslovni aranžmani zakup-podzakup prolazili. Butorac je na novinarsko pitanje o vrijednosti ugovora, kada je ovaj aranžman razotkriven, izjavio da je to poslovna tajna. Ako su zapuhali novi vjetrovi, onda bi Butorcu Iva Rinčić trebala objasniti da ugovor gradske tvrtke ne može biti poslovna tajna i da je to praksa koja se neće tolerirati. Valja se nadati da će tako i biti.

Druga krajnost nove riječke vlasti su primjeri negativne prakse. Za to je najbolji primjer alarmantno stanje u komunalnom poduzeću Čistoća koje je na rubu propasti. I to nije pretjerivanje. Činjenica je da je bivši gradonačelnik Marko Filipović, a današnji partner u Gradskom vijeću u koaliciji koja je podržala Ivu Rinčić, najvećim dijelom krivac za porazne financijske rezultate Čistoće. Ali samo do preuzimanja vlasti nove riječke gradonačelnice. Ona je odmah dobila informaciju da je Čistoća pred kolapsom. Sama je na konferenciji za novinare rekla da su mjesečni gubici oko 300.000 eura. U međuvremenu ni ona ni njezini zamjenici ne znaju što napraviti, iako je izgledno da će cijena usluge morati porasti. Na zadnjoj sjednici gradskog parlamenta direktor Čistoće Bojan Jurdana ocijenio je da je mađioničarstvo voditi Čistoću, najavivši minus na računu do kraja 2025. godine od oko četiri milijuna eura. Rezultat nečinjenja nove riječke vlasti su neispunjavanje najvažnijeg predizbornog obećanja – da će grad biti čišći. Očito je da će grad biti u sve gorem stanju i kada je odvoz otpada u pitanju, ali i čišćenje i održavanje javnih i zelenih površina.

Da je to već tako, može posvjedočiti svatko tko se okrene oko sebe. No, odluke nema i vjerojatno je neće biti do kraja godine. Jer se nema hrabrosti odlučiti ono što ni jedna demagogija i populizam ne može sakriti. U međuvremenu je razjašnjena i enigma zašto se čeka na baje za odvoz krupnog otpada, a na što se s pravom žale građani. Čeka se i čekat će se zato što se nema para. S tim da će stanje biti gore, ne iz mjeseca u mjesec, već iz dana u dan.