Ta otvorena vrata prema obećanoj zemlji vrijede jako mnogo, čak i danas u 21. stoljeću, i simbolična su poruka Hrvatskoj da sada napokon vrijedi kao i većina ostalih članica EU-a.
Predizborna obećanja su jedno, a život je nešto drugo. Vlastitih obećanja treba se čuvati više nego ičega drugoga, jer ponekad ispadne po onoj – pazi što si poželiš jer bi se moglo ostvariti.
Na primjer, transparentnost – to je bila riječ koja je bila čarobni štapić za Tomislava Tomaševića, s obzirom na to da je upravo njom premoćno pobijedio na izborima za Grad Zagreb prije samo mjesec i pol dana. A danas ga već optužuju za – netransparentnost, i njime se već po drugi put bavi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. S kojim se problemom pritom Tomašević susreće: u prvom redu, sa zakonima koji mu jednostavno ne idu u prilog jer oni propisuju da se članovi Uprave i Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga biraju bez natječaja, dok istovremeno pročelnike treba izabrati na natječaju, i to na profesionalna radna mjesta. Tomašević je dio Uprave i NO-a Holdinga dao na natječaj, a dio već imenovao vlastitom odlukom i zato se našao pred Povjerenestvom, koje protiv njega pokreće postupak i zato što je jednom svom donatoru omogučio da bez natječaja postane član UV-a bolnice Srebrnjak. Tako Tomašević čini ono što mu zakon nalaže, a ipak je već suočen s optužbama za nepotizam i sukob interesa. Kako li će tek izabrati nove pročelnike, a da ne budu ljudi od njegova osobna povjerenja i da ga se ne optuži za novi nepotizam?
Nikako jer je logično da gradonačelnik bira ljude kojima vjeruje, a poštovanje zakona koji nalaže javni natječaj praktički ga tjera u taj isti nepotizam. I neće biti sreće dok se zakon naprosto ne promijeni. U svim gradovima, općinama i županijama.
S druge strane ima i obećanja koja se ostvaruju, i vjerojatno je baš to razlog da premijer Andrej Plenković i njegov HDZ tako stabilno stoje u anketama kod birača. Vladajuća stranka i u posljednjem istraživanju RTL-a stoji na stabilnom prvom mjestu, s dvostruko više glasova i od SDP-a i od platforme Možemo!, koja na ljevici dijeli prostor sa SDP-om te i dalje raste, unatoč prvim aferama. No stabilnosti vladajuće stranke ne treba se čuditi – ovih dana svjedočimo nekolicini prilično konkretnih uspjeha Vlade.
Tako ćemo za petnaestak dana svjedočiti spajanju Pelješkog mosta, a jasno je da je riječ o milenijskom projektu koji će prvi put spojiti Hrvatsku u doslovnom smislu. Dubrovnik više neće biti izolirani otok, pri čemu o koristi za turizam ne treba ni govoriti. Jednako kao što i ukidanje viza za SAD predstavlja jednako tako povijesni uspjeh za Hrvatsku. Proces je to koji je trajao dugo, ali Hrvatsku stavlja na put bez povratka – u budućnost, jer u cijeloj svojoj povijesti Hrvatska nikad još nije bila na tako izravan način povezana s Amerikom.
Ta otvorena vrata prema obećanoj zemlji vrijede jako mnogo, čak i danas u 21. stoljeću, i simbolična su poruka Hrvatskoj da sada napokon vrijedi kao i većina ostalih članica EU-a. Na koncu, tu su i podaci o poreznoj stabilnosti u Hrvatskoj, koja će ove godine zabilježiti prihod od PDV-a veći nego 2019. godine. S obzirom na okolnosti s pandemijom u kojima živimo, to je podatak koji ohrabruje. Ipak se kreće, moglo bi se reći.
A kad smo kod obećanja, tu je i predsjednik Republike Zoran Milanović, koji je izbore dobio kao zastupnik svih građana i građanske politike, da bi danas u BiH promovirao politiku nacionalnog zastupanja interesa Hrvata. Oni koji se u to razumiju objašnjavaju kako samo Dayton i zastupanje konstitutivnih elemenata BiH kroz nacionalne predstavnike triju naroda mogu zaštititi Hrvate u BiH, i to je vjerojatno istina, no istodobno imamo predsjednika koji u BiH dolazi samo u krajeve koje nastanjuje hrvatsko stanovništvo, a zaobilazi Sarajevo. Njegov je rejting u padu – je li i zbog toga? Teško je reći, sudit će povijest jer svakako treba očuvati autentičnu zastupljenost Hrvata u BiH. No svakoga dana Milanović je sve manje osoba koja ispunjava obećanja koja je davao hrvatskim biračima, i to je vjerojatno razlog zašto je baš njemu rejting počeo padati u svim anketama u posljednje vrijeme.
UVODNIK
Izborna obećanja i ona koja to nisu
Tihana Tomičić
13. srpanj 2021 16:41
Reuters
Ta otvorena vrata prema obećanoj zemlji vrijede jako mnogo, čak i danas u 21. stoljeću, i simbolična su poruka Hrvatskoj da sada napokon vrijedi kao i većina ostalih članica EU-a.
Predizborna obećanja su jedno, a život je nešto drugo. Vlastitih obećanja treba se čuvati više nego ičega drugoga, jer ponekad ispadne po onoj – pazi što si poželiš jer bi se moglo ostvariti.
Na primjer, transparentnost – to je bila riječ koja je bila čarobni štapić za Tomislava Tomaševića, s obzirom na to da je upravo njom premoćno pobijedio na izborima za Grad Zagreb prije samo mjesec i pol dana. A danas ga već optužuju za – netransparentnost, i njime se već po drugi put bavi Povjerenstvo za odlučivanje o sukobu interesa. S kojim se problemom pritom Tomašević susreće: u prvom redu, sa zakonima koji mu jednostavno ne idu u prilog jer oni propisuju da se članovi Uprave i Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga biraju bez natječaja, dok istovremeno pročelnike treba izabrati na natječaju, i to na profesionalna radna mjesta. Tomašević je dio Uprave i NO-a Holdinga dao na natječaj, a dio već imenovao vlastitom odlukom i zato se našao pred Povjerenestvom, koje protiv njega pokreće postupak i zato što je jednom svom donatoru omogučio da bez natječaja postane član UV-a bolnice Srebrnjak. Tako Tomašević čini ono što mu zakon nalaže, a ipak je već suočen s optužbama za nepotizam i sukob interesa. Kako li će tek izabrati nove pročelnike, a da ne budu ljudi od njegova osobna povjerenja i da ga se ne optuži za novi nepotizam?
Nikako jer je logično da gradonačelnik bira ljude kojima vjeruje, a poštovanje zakona koji nalaže javni natječaj praktički ga tjera u taj isti nepotizam. I neće biti sreće dok se zakon naprosto ne promijeni. U svim gradovima, općinama i županijama.
S druge strane ima i obećanja koja se ostvaruju, i vjerojatno je baš to razlog da premijer Andrej Plenković i njegov HDZ tako stabilno stoje u anketama kod birača. Vladajuća stranka i u posljednjem istraživanju RTL-a stoji na stabilnom prvom mjestu, s dvostruko više glasova i od SDP-a i od platforme Možemo!, koja na ljevici dijeli prostor sa SDP-om te i dalje raste, unatoč prvim aferama. No stabilnosti vladajuće stranke ne treba se čuditi – ovih dana svjedočimo nekolicini prilično konkretnih uspjeha Vlade.
Tako ćemo za petnaestak dana svjedočiti spajanju Pelješkog mosta, a jasno je da je riječ o milenijskom projektu koji će prvi put spojiti Hrvatsku u doslovnom smislu. Dubrovnik više neće biti izolirani otok, pri čemu o koristi za turizam ne treba ni govoriti. Jednako kao što i ukidanje viza za SAD predstavlja jednako tako povijesni uspjeh za Hrvatsku. Proces je to koji je trajao dugo, ali Hrvatsku stavlja na put bez povratka – u budućnost, jer u cijeloj svojoj povijesti Hrvatska nikad još nije bila na tako izravan način povezana s Amerikom.
Ta otvorena vrata prema obećanoj zemlji vrijede jako mnogo, čak i danas u 21. stoljeću, i simbolična su poruka Hrvatskoj da sada napokon vrijedi kao i većina ostalih članica EU-a. Na koncu, tu su i podaci o poreznoj stabilnosti u Hrvatskoj, koja će ove godine zabilježiti prihod od PDV-a veći nego 2019. godine. S obzirom na okolnosti s pandemijom u kojima živimo, to je podatak koji ohrabruje. Ipak se kreće, moglo bi se reći.
A kad smo kod obećanja, tu je i predsjednik Republike Zoran Milanović, koji je izbore dobio kao zastupnik svih građana i građanske politike, da bi danas u BiH promovirao politiku nacionalnog zastupanja interesa Hrvata. Oni koji se u to razumiju objašnjavaju kako samo Dayton i zastupanje konstitutivnih elemenata BiH kroz nacionalne predstavnike triju naroda mogu zaštititi Hrvate u BiH, i to je vjerojatno istina, no istodobno imamo predsjednika koji u BiH dolazi samo u krajeve koje nastanjuje hrvatsko stanovništvo, a zaobilazi Sarajevo. Njegov je rejting u padu – je li i zbog toga? Teško je reći, sudit će povijest jer svakako treba očuvati autentičnu zastupljenost Hrvata u BiH. No svakoga dana Milanović je sve manje osoba koja ispunjava obećanja koja je davao hrvatskim biračima, i to je vjerojatno razlog zašto je baš njemu rejting počeo padati u svim anketama u posljednje vrijeme.