Istini za volju, otpisivanje dugova nije nešto nečuveno. U modernoj povijesti dugovi su se otpisivali državama. Već dvije godine u Hrvatskoj se dugovi otpisuju i poduzećima, putem predstečajnih nagodbi. I njima se daje prilika da stanu na noge. No, masovnije otpisivanje dugova građanima – na poticaj Vlade, a u dogovoru s (komunalnim) poduzećima i bankama – zaista je nezapamćeno.

   Građanima se dugovi opraštaju jer je izvjesno da ih ionako neće moći vratiti. Unatoč tome, taj potez Vlade ima puno protivnika. Neki joj zamjeraju to što oprost dugova nije proširila i na »imućnije«. Drugi kažu da se oprostom unosi nered u sustav, jer se potire osnovno pravilo da svatko mora platiti robu i uslugu, koju je na tržištu kupio. Kažu da će to najsiromašnije ljude ohrabriti da nastave s neplaćanjem.

Osim toga, upozoravaju da će ti isti dužnici za godinu-dvije opet doći u istu situaciju, jer Hrvatska ne izlazi iz krize.

   Međutim, kritičari zaboravljaju da je Vladin jedinstveni potez izveden u jedinstvenoj situaciji. Teret dugova koji nose građani – zajedno s poduzećima i državom – nezapamćen je u modernoj hrvatskoj povijesti.

Uostalom, i dugovi razvijenijih država u svijetu najveći su u posljednja dva stoljeća. Dodatna nevolja je to što Hrvatska u gospodarskoj krizi nije samo šest proteklih godina, nego ekonomski stagnira čak tri desetljeća – ako se izuzme razdoblje od 2002. do 2008., koje se danas rasplinulo poput balona. U najtežoj smo situaciji nakon Domovinskog rata.

   Jasno je da se dugovi najbolje rješavaju ubrzanim gospodarskim rastom, povećanjem broja zaposlenih i plaća. Ali neumjereno zaduživanje nije uzrok današnje ekonomske i socijalne krize, nego je njezina posljedica.

Većina država u Europi i svijetu, pa tako i Hrvatska, već barem 20 godina vodi politiku sustavnog zaostajanja rasta plaća, kako bi se ubrzao rast profita. To je dokazao i Thomas Piketty, u knjizi »Kapital u 21. stoljeću«, koju je prodao već u milijun i pol primjeraka.

Posljedica toga je postupno osiromašivanje većine građana i država, kojima ne ostaje drugo nego da osobni i javni standard održe putem sve većeg zaduživanja. Istodobno, Hrvatska je dobila oko 260 multimilijunaša, s imovinom od najmanje 30 milijuna dolara.

Njihovo ukupno bogatstvo veće je od 30 milijardi dolara. Prema podacima Ministarstva financija, čak 45 posto štednje u hrvatskim bankama, ili 80 milijardi kuna, nalazi se na računima smo jednog postotka građana, njih oko 50 tisuća.

   Otpisivanje dugova najsiromašnijima znači da Milanovićeva vlada počinje liječiti posljedice. Svaka ozbiljna stranka, međutim, morat će se latiti i rješavanja uzroka osiromašivanja ljudi, kao i dugotrajne ekonomske stagnacije.

Neće imati izbora, jer nijedna država nije napredovala ako je imala cilj produbljivanje socijalnih razlika. Ni gospodarstvo se ne može izvući iz krize i razvijati se ako sustav prozvodi masovno siromaštvo, uništava kupovnu moć građana i gura ljude na rub života.