Poznato je da rast gospodarstva uglavnom ovisi o potrošnji građana, koja čini oko 60 posto hrvatskog BDP-a, slično kao u ostalim zemljama. Ostatak ovisi o rastu državne potrošnje, izvoza, kao i investicija.

Komisija ispravno primjećuje da se Hrvatska iz recesije nije uspjela izvući zbog pada domaće potrošnje. Izvoz je lani porastao, ali veća inozemna potražnja nije mogla nadoknaditi daleko snažniji pad domaće potražnje, pri čemu su investicije smanjene za 3,6 posto, osobna potrošnja za 0,6 posto, a javna za 2,1 posto.

   Nakon takve dijagnoze promatrač bi očekivao sljedeću poruku Hrvatskoj: povećajte domaću potražnju kako biste oporavili gospodarstvo. Takve poruke nema. Naprotiv, Komisija traži nastavak štednje i reforme koje će dodatno smanjiti hrvatsku javnu i osobnu potrošnju.

Kaže da Hrvatsku može izvući ponajprije veći izvoz. Pitanje je, međutim, kako. U Italiji, Njemačkoj, Austriji i ostalim zemljama, koje su glavni kupci hrvatskih proizvoda, domaća potrošnja također posrće. Nijemcima su plaće realno pale na razinu iz 1990. Naša poduzeća ne mogu računati na talijanske kupce, jer Komisija očekuje da će Italiju iz recesije također izvući izvoz. Slične recepte Komisija propisuje većini zemlja. Po njezinu modelu, članice EU u izlasku iz recesije trebaju se uzdati potrošače u Rusiji, Brazilu, Indiji, Kini ili SAD-u.

   Hrvatskoj zaista treba veći izvoz, ali taj ekonomski model, prema kojem zemlje mogu izaći iz krize isključivo tako da rade za nekoga drugoga, teško je ostvariv. On podrazumijeva da vlade država pritom trebaju osiromašivati vlastiti narod – nastaviti sa smanjivanjem izdataka za plaće, za osobnu i javnu potrošnju, kako bi domaći proizvodi bili cjenovno što konkurentniji. Ta politika, uz osiromašivanje većine, dovodi do prelijevanja dohotka bogatoj manjini.

Ona je pridonijela ekonomskom zastoju u Hrvatskoj te usporavanju gospodarstva na cijelom Zapadu. Glavni ekonomski problem u svijetu danas je prevelika ponuda, a sve manja potražnja. Ekonomiji, da bi dobila zamah, treba veća snažnija investicijska potrošnja države i veća kupovna moć građana. Ekonomija ne može bez kupaca. Najobičnija ekonomska logika govori da štednju ne treba provoditi preko leđa osiromašene većine, nego na račun najbogatijih.

   Nema sumnje da politička elita u EU postupno uviđa da taj njezin »izvozni model«, po uzoru na Njemačku, dolazi u krizu, osobito nakon demokratske pobune u Grčkoj. Komisija nastoji povećati potrošnju u EU stvaranjem posebnog fonda za javne investicije od 300 milijarda eura, dok Europska središnja banka (ESB) planira opsežno tiskanje novca, kako bi neizravno povećala potražnju. Jasno je, međutim, da ni Unija, niti Hrvatska, od tih poticajnih mjera neće imati velike koristi ako usporedo s time ne povećaju kupovnu moć potrošača. Prije ili kasnije, morat će podebljati džepove svojih građana.