Projekt Europske unije, kojem se Hrvatska priključila uz savez svih stranaka, krenuo je nizbrdo. Od stvaranja europske države neće biti ništa, jer ona je iluzija, kako je to rekao i šef Europskog vijeća Donald Tusk. Unija se rastače, jer je nakon Maastrichta jačala na pogrešnim polazištima. Prerasla je u uniju kapitala, banaka, korporacija, a zanemarila je potrebe naroda, građana. Uniji treba preuređenje, a i Hrvatskoj je nužna politika koja će reafirmirati državu i njezinu nezamjenjivu ulogu u razvoju i zaštiti gospodarstva, ljudi, prostora.
Događaji se ubrzano razvijaju u tom smjeru – od britanske odluke o izlasku iz EU, pa do težnji za revitalizaciju nacionalne kontrole nad unutarnjim procesima u Poljskoj, Mađarskoj, Francuskoj, Italiji, Španjolskoj, Grčkoj, Danskoj, Finskoj, gdje jačaju tzv. populistički pokreti. Turska je također reafirmirala autonomnu nacionalnu politiku, u čemu je pokušaj vojnog puča nije spriječio. I kandidat za predsjednika SAD-a Donald Trump želi ojačati ulogu države kako bi Ameriku zaštitio od posljedica globalizacije, a isto sugerira i ostalima.
Svijet je na povijesnoj prekretnici. Razdoblje neoliberalizma, koji je Europu i svijet doveo na rub kaosa, bliži se kraju. Globalizacija se ne može zaustaviti. No, očito je da globalizacija više neće biti vođena interesima kapitala i korporacija, nego će je voditi države, u korist zanemarenih ljudi i naroda. To znači da države i vlade prestaju biti sluškinje kapitala. Reafirmiraju se politika i političari. Oni vraćaju u ruke izgubljene državne poluge – poput fiskalne, monetarne politike i zakonodavstva – koje su prenesene na EU. Ponajprije, države će morati povećati sigurnost, koja je zbog nekontroliranog useljavanja i terorizma postala glavni problem Europe.
Pupovac je očito svjestan razvoja događaja. Vjerojatno je pritom zanteresiran da nova politika u Hrvatskoj bude konstruktivna, na dobro svih građana, pa i manjina. Naime, politika vrha »Domoljubne koalicije« proizvodila je neprijatelje i Hrvatskoj nametala podjele iz prošlosti. Bila je štetna, destruktivna i besmislena. U tome se sada slažu vrhovi SDP-a i HDZ-a te obećavaju okupljanje. No, oni ne govore ni o kakvom novom pristupu, niti o zaokretu u ekonomskoj i socijalnoj politici. Bave se sitnicama i ne dovode u pitanje staru politiku koja je hrvatsko gospodarstvo i društvo dovela u krizu, u rastuće nejednakosti i podjele. A novi savezi na staroj politici nemaju smisla.
