Kakva je budućnost neke zemlje, najbolje se vidi kroz perspektivu mladih ljudi. Podaci iz njemačke statistike, prema kojoj se u posljednje dvije godine samo u tu zemlju doselilo oko 100 tisuća hrvatskih državljana, pokazali su da budućnost Hrvatske nije svijetla i da su upozorenja HDZ-a, dok je bio u oporbi, bila točna. Međutim, ono što sadašnja vladajuća koalicija radi, zasigurno neće pomijeniti trend.

Građani, posebice mladi, obeshrabreni su jer vlasti ne pokazuju odlučnost da štite njihovu ekonomsku i socijalnu sigurnost. Odluka da se svako rođeno dijete nagradi sa 7.500 kuna ne rješava ništa ako će ti ljudi, kad odrastu, otići u inozemstvo, jer kod kuće nemaju posla. Mlade zasigurno neće ohrabriti ni (neuspio) pokušaj Vlade da se hrvatskim obiteljima smanje naknade za prijevoz učenika. Ministarstvo financija i Hrvatska narodna banka, primjerice, oklijevaju pomagati građanima koji stambeno pitanje rješavaju kreditima u švicarskim francima. Ne žele se previše zamjeriti bankama.

Mnoge u Hrvatskoj ohrabrio je prošlogodišnji porast plaća. No, iz poslodavačkih krugova već stižu ocjene da je to bila pogreška jer to »ugrožava konkurentnost Hrvatske«. Mladima se neprekidno poručuje da plaće u Hrvatskoj trebaju zaostajati u usporedbi s većinom tranzicijskih zemalja jer će investitori inače otići tamo gdje su radnici jeftiniji. Vlada je ove godine, na sreću, odustala od rezanja plaća iz proračuna, ali tvrdi da to pitanje nije skinula s dnevnog reda.

Štoviše, Europska komisija od Hrvatske opet traži »fleksibilizaciju radnog zakonodavstva«, što znači daljnje smanjivanje obveza poslodavaca prema zaposlenima i niže plaće. Tome treba dodati i zahtjeve za rezanje javne potrošnje. Dakle, građani bi trebali pristati ne samo na zaostajanje plaća, nego bi morali sve više sami financirati svoje obrazovanje, liječenje i mirovine. Takva politika, koja siromaši građane i prelijeva novac manjini, prisiljava ljude na sve veće zaduživanje. Političari još nisu odgovorili na pitanje kako će mladi ljudi ubuduće podizati kredite, budući da njihovo radno mjesto postaje sve nesigurnije. Banke ne daju zajmove kreditno nesposobnima. Polovina mladih je bez posla, a drugoj polovini ministri godinama poručuju da trebaju biti sretni ako rade honorano i povremeno, jer stalno zaposlenje odlazi u povijest. Ljudi bez sigurnog posla teže će osnovati vlastitu obitelj i rađati djecu. Nije čudno što se mladi u Hrvatskoj sve kasnije osamostaljuju i odvajaju od roditelja: u prosjeku, vlastito kućanstvo stvaraju tek kad navrše 32 godine, prema podacima Eurostata. Po tome smo rekorderi u EU.

Stručnjaci znaju da se demografske nevolje ne mogu rješavati sitnim potezima ni međustranačkim prepucavanjima. Da bi se zaustavilo iseljavanje iz Hrvatske, glavne političke stranke morale bi korjenito promijeniti politiku i kao svoj glavni cilj postaviti zapošljavanje ljudi i rast gospodarstva. Međutim, one i dalje očekuju da će gospodarske, demografske i druge hrvatske probleme riješiti netko drugi – slobodno tržište i kapital, strane banke i investitori. Očekuju da će oporavak Hrvatskoj donijeti netko iz inozemstva, ali to se ne događa. Mladi odlaze, a hrvatske vlade i dalje čekaju Godota.