Bez puno medijske pažnje, Vlada je jučer odlučila napraviti još jedan korak u prenošenju hrvatske suverenosti na tijela Europske unije. Najavila je potpisivanje Fiskalnog pakta, koji će Hrvatima dodatno smanjiti manevarski prostor za upravljanje proračunom i vlastitom državom – jer Vlada i HNB žele postupno prihvatiti euro.

Zna se da su sve monetarne unije u povijesti propadale. Novac bez države dugoročno ne može opstati, kao što ne mogu opstati ni države bez svog novca. Postoje samo dva izlaza: ili raspustiti euro i vratiti državama nacionalne valute, ili euru stvoriti državu, kako bi mogao opstati, i to kroz postupak »što tješnje« integracije, u koji sada ulazi i hrvatska Vlada.

To je put u stvaranje federalne države, ili »sjedinjenih europskih država«, za što se na svoj način zalažu političari Emmanuel Macron, Jean-Claude Juncker i Martin Schultz. Optimisti, naime, vjeruju da će Unija iz sadašnje duboke političke krize izaći snažnija, kao što se to događalo u prošlosti.

Ali Macron, Juncker i Schulz imaju sve manje sljedbenika. Trendovi na Zapadu, nakon Brexita i dolaska Donalda Trumpa, sasvim su suprotni. Narodi žele u što većoj mjeri upravljati sami sobom. Novi trend je afirmacija načela supsidijarnosti, a ne slijepo prenošenje državnih ovlasti na međunarodna tijela, koja nisu demokratski izabrana.

Zbog čega Vlada, zajedno s HDZ-om i SDP-om, gura glavu u pijesak i ne želi vidjeti da se Poljska, Mađarska, Češka, Austrija, Nizozemska, pa čak i Njemačka, hlade prema širenju europskih integracija, veliko je pitanje.

Optimisti u Europi vjeruju da se EU-institucije, koje uglavnom rade u korist banaka i korporacija, još mogu popraviti – tako da počnu raditi u korist ljudi. Desne »populističke« stranke smatraju to iluzijom. Do zaokreta upravo dolazi i na radikalnoj ljevici, koju se kod nas obično smatra »anacionalnom«.

Predstavnici europske krajnje ljevice – poput njemačke Ljevice, španjolskog Podemosa i sličnih stranaka u Francuskoj, Italiji i Portugalu – u studenom su prihvatili Lisabonsku deklaraciju, u kojoj su prvi put otkrili da za Europu imaju i »Plan B«.

Ako ne uspiju prisiliti otuđene institucije EU-a da rade u korist građana i naroda – a to je teško očekivati – te će stranke tražiti raspuštanje eura i EU-a. Tražit će, kažu, vraćanje ekonomskog, monetarnog i fiskalnog suvereniteta u ruke država te obnovu europske suradnje uz reafirmaciju državne suverenosti.

Taj zaokret na krajnjoj ljevici zorno pokazuje koliko matične političke snage u Hrvatskoj zaostaju za događajima i koliko su izgubljene u vremenu i »integracijama«. Problem je što zajedno s njima vrijeme gubi i Hrvatska, a ljudi se iseljavaju.