U Europskoj uniji jača otpor prema euru koji je kao zajednička valuta krenuo prije 15 godina, a već šestu godinu za redom nalazi se u akutnoj ili latentnoj krizi. Unatoč tome, premijer Andrej Plenković je ovih dana europskim državnicima u Tallinnu poručio da Hrvatska »ima ambiciju« ući u eurozonu (i Schengen) te želi da se to što prije ostvari.

Naravno, to nije originalna premijerova ideja, već zamisao predsjednika Europske komisije Jean-Claudea Junckera koji je nedavno predložio ubrzano širenje i eurozone (i Schengena). To se djelomice poklapa s prijedlogom francuskog predsjednika Emmanuela Macrona. Angela Merkel zasad se drži rezervirano jer od širenja eurozone sve više zaziru njemačka politika i javnost.

Njemačka je jedna od malobrojnih članica Unije – uz Nizozemsku, Austriju, Belgiju – koje imaju dokazane ekonomske koristi od zajedničke valute. Ali održavanje eura u budućnosti će je sve više koštati. Francuska i mediteranske zemlje očekuju od Njemačke veću financijsku solidarnost s posrnulim zemljama kojima je euro napravio gospodarske štete i doveo ih u prezaduženost.

Dobar pokazatelj stanja duhova je ekonomist Hans-Werner Sinn, dugogodišnji savjetnik njemačke vlade i direktor bavarskog instituta IFO. Sinn je kritizirao Junckera, opisujući ga kao »konfuznog« lidera na čelu EU-a, koji će svojim prijedlozima za širenje eurozone (i Schengena) »destabilizirati cijelu Europsku uniju« te dovesti do krize još većih razmjera od one iz 2011. Iako je godinama branio euro i politiku štednje, Sinn je sada promijenio mišljenje te uvođenje eura nazvao »pogreškom«. Štoviše, bez okolišanja prozvao je Junckera da svojim prijedlogom zapravo gura interese velikih banaka u Parizu, Luksemburgu i Frankfurtu, koje zagovaraju euro zato što im olakšava financijske transakcije i smanjuje rizike u poslovanju.

Poznato je iz povijesti da nijedna država ne može normalno funkcionirati bez svoje valute i da su zbog toga monetarne unije – u koju bi sada trebala ući i Hrvatska – propadale. Države bez valute ne mogu podizati gospodarstvo, niti se hrvati s krizama. Usto, odricanjem od kune Hrvatska će važan dio svoje suverenosti prepustiti Europskom mehanizmu za stabilnost, odnosno budućem Europskom monetarnom fondu, koji bi – prema Financial Timesu – trebao preuzeti bespogovornu kontrolu nad proračunom i financijama svake članice eurozone, kada dođe u novu dužničku krizu.

Posljedice gubitka suvrerenosti vidjeli smo u zaboravljenoj Grčkoj, kojom već godinama upravljaju Bruxelles i kreditori, a zemlja ne može izaći iz krize. »Zar Hrvati zaista žele da njima upravlja netko izvana i da im određuje kakve će biti njihove plaće, mirovine i ostalo«, pitao je nedavno Thomas Mayer, bivši glavni ekonomist Deutsche Bank, kad je bio u Zagrebu.

Koji motivi stoje iza Plenkovićeva brzanja u eurozonu, nije jasno. Možda premijer želi da Hrvatska tako dođe u »istu brzinu« s razvijenima u EU-u. Međutim, to je ekonomska iluzija. Kako upozorava i Glas Njemačke, Hrvatska zbog toga riskira gubitak ekonomske suverenosti.