Europska unija više ne može puno toga ponuditi zemljama zapadnog Balkana, koje su se ovih dana sastale u Trstu očekujući podršku Njemačke, Francuske, Italije i europskih institucija na njihovu putu u EU. Europski vođe, poput Angele Merkel, najavili su šestorima državama – Srbiji, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji i Kosovu – da će jednoga dana biti primljene u EU, ali nisu im obećali nikakav vozni red, ni datume. To nije čudno, jer je Unija zahvaćena procesima vlastite dezintegracije i preuređenja, pa je izgubila zanimanje za nove članice.

Stoga je Njemačka nedavno predložila da balkanske zemlje dobiju svojevrsnu kompenzaciju za dugo čekanje na putu u EU. Tako su srpski mediji, primjerice, očekivali da će Njemačka pokrenuti »mini Marshallov plan« za obnovu balkanskih gospodarstava – koja su propadala zbog međusobnog ratovanja država, kao i zbog nekontroliranog, kaotičnog prijelaza iz državne ekonomije u tržišnu. Međutim, ta su se očekivanja u Trstu izjalovila.

Europska unija ponudila je šestorima državama, koje imaju 20 milijuna stanovnika, ukupno 220 milijuna eura da bi potaknula integraciju njihove infrastrukture, ponajprije prometne i energetske. To bi moglo otvoriti 80 tisuća radnih mjesta, izračunao je Johannes Hahn, povjerenik za proširenje EU-a. Teško je očekivati da će balkanske zemlje biti zadovoljne. Njima trebaju desetine milijardi eura za nove ceste, željeznice i za jačanje gospodarstva.

Glavni rezultat sastanka u Trstu jest da je šest država, pod pritiskom Berlina i Bruxellesa, pristalo osnovati »regionalnu ekonomsku zonu«, koja će omogućiti njihovu slobodnu trgovinu. Taj se korak i očekivao, jer Njemačka i europske institucije vjeruju da je slobodna trgovina lijek za gotovo sve bolesti. Ali to ne mora biti tako.

Svakom ekonomskom laiku poznato je da slobodna trgovina može, ali i ne mora ojačati gospodarstva. Da bi zemlja mogla trgovati, najprije mora nešto proizvesti. Na tu jednostavnu istinu upozorio je i kosovski analitičar Besa Shahini za portal Politico, rekavši da »naš problem nije u trgovinskim teškoćama, nego u tome što nemamo čime trgovati«. Primjerice, kosovski uvoz iz EU-a sedam je puta veći od izvoza. Problem svih balkanskih zemalja jest njihova deindustrijalizacija. Njima treba obnova industrije da bi otvorile radna mjesta i zaustavile iseljavanje. Balkanske su zemlje danas siromašnije nego prije 30 godina, upozorava Europski institut iz Nice.

Uostalom, institucije EU-a i dosad su probleme balkanskih zemalja liječile slobodnom trgovinom. Hvale se kako balkanskim zemljama daju trgovinske olakšice na putu u EU. No, zahvaljujući tim trgovinskim »povlasticama«, manjak šest zemalja zapadnog Balkana u trgovini s EU-om, u prošlih 10 godina, popeo se na 98 milijardi eura, prema Eurostatu. Ukratko, bogate članice EU-a imaju jako puno koristi od tržišta koje im balkanske zemlje otvaraju. Zauzvrat, europski vođe nude im 220 milijuna eura. Čudno da ih nije sram.