Guverner Željko Rohatinski boji se dolaska nečega što je već došlo. Novoj je Vladi javno poručio da nije dovoljno proračun smanjiti za četiri-pet milijarda kuna, kako su pojedinci iz Kukuriku koalicije najavljivali, nego ga treba srezati za devet milijarda. U suprotnom, kaže, Hrvatskoj prijeti pad kreditnog rejtinga, a s vremenom i grčki scenarij.

Istini za volju, Hrvatska je već izgubila sadašnji kreditni rejting. To se nije dogodilo formalno, nego faktično. Kamate na državne obveznice prihvatljive su do razine od sedam posto – ali kamate na gotovo sve hrvatske obveznice u svijetu već prije dva mjeseca prešle su crvenu crtu i kreću se od sedam do osam posto. Hrvatske obveznice faktično su postale otpad.

Buduća Vlada možda se nada da će proračunskim rezanjima i najavom reformi odmah na početku mandata uvjeriti strane vjerovnike da Hrvatskoj ne treba snižavati rejting. Vlada za to nema puno vremena, jer su vodeće svjetske bonitetne agencije najavile da će rejting revidirati najkasnije do kraja ožujka. No, ozbiljni ekonomski krugovi u Hrvatskoj boje se da su naši izgledi za zadržavanje rejtinga nikakvi i da će bonitente agencije formalno priznati ono što u stvarnosti već postoji.

Izgledi za održavanje rejtinga loši su zbog posrtanja Europe. Kriza u eurozoni sustavno se pogoršava, a ugledne članice EU jedna za drugom gube najbolje kreditne statuse. Ako se to uskoro dogodi i gospodarski snažnoj Francuskoj – kako su najavile bonitetne agencije – tu sudbinu ne može izbjeći ni mala Hrvatska.

Nema sumnje da Milanovićeva vlada mora smanjiti proračunske izdatke. No, hoće li ih srezati za pet ili devet milijarda kuna, za održavanje kreditnog statusa Hrvatske ne mora biti presudno, jer rejting ovisi i o stanju u eurozoni.

Najave iz Kukuriku koalicije da će članovi Vlade putovati po svijetu i privlačiti strane ulagače u Hrvatsku, također su na klimavim nogama. Zbog krize u eurozoni, kapital se povlači iz svih zemalja srednje i istočne Europe, čak i onih koje investitorima nude daleko bolje uvjete od Hrvatske, pa nije jasno zašto bi kapital sada hrlio u našu državu.

Prelijevanje krize iz eurozone u Hrvatsku nemoguće je spriječiti. Dok rejtinzi zapadnih banaka i država padaju kao na tekućoj traci, Milanovićeva vlada jednostavno neće imati vremena ni manevarskog prostora. Mora hitno djelovati i ublažiti razvoj događaja nepovoljan za Hrvatsku.

Jedini put za to je pomoć MMF-a, za koju Kukuriku koalicija prije izbora nije bila zagrijana. Nije za to zagrijan ni guverner, jer je MMF prošloga ljeta iznio ozbiljne primjedbe na politiku HNB-a.

Upućeni hrvatski ekonomisti smatraju da bi Vlada trebala odmah poslije Nove godine uspostaviti kontakt s dužnosnicima MMF-a i koristiti ga u statusu savjetodavca. Bude li to odgađala, nepovoljan razvoj događaja mogao bi novu Vladu ionako baciti u zagrljaj MMF-a.

No, rupu treba krpati dok je manja. Suradnja s MMF-om, naime, može se podići na viši stupanj, kao što je sklapanje aranžmana iz opreza, ili na najviši stupanj – stand by aranžman, koji za Vladu znači preuzimanje teških obveza i dolazak misije MMF-a u kontrolu svaka tri mjeseca.

Milanovićeva vlada trebala bi MMF koristiti barem na najjednostavnijem, najnižem stupnju – kao savjetodavca, jer se stvari lakše rješavaju ako se počnu rješavati na vrijeme.

Široj javnosti nije poznato da su MMF kao savjetodavca diskretno koristile gotovo sve dosadašnje vlade, pa i Sanaderova. Primjerice, u jesen 2008. Vlada je iznos štednje koju jamči država podigla sa 100 na 400 tisuća kuna.

Šuker i Sanader učinili su to na poticaj MMF-a, što se povoljno odrazilo na stabilnost financijskog sustava u Hrvatskoj. S MMF-om će zasigurno biti teško, ali bez njega još teže.