Iste brige muče i razvijene zemlje, pa su vlasti Velike Britanije pokrenule reformu banaka, nezapamćenu u posljednjih stotinjak godina, kojom žele bankarski novac preusmjeriti u gospodarstvo, u »društveno korisne« svrhe. 

 

  Reforma, koju je u rujnu predložila posebna komisija britanskog Ministarstva financija, ima za cilj smanjiti ulaganja banaka u »kockarske operacije«, kako ih je nazvao ministar financija George Osborne. Mislio je, očito, na financijski balon koji je zapadni financijski sektor svojim »inovacijama« proizveo u proteklih 30 godina, a koji je svojim puknućem u Americi prije tri godine pokrenuo ekonomsku krizu. 

    Britanske banke trebale bi u sljedećih sedam godina postupno, u posebne jedinice, izdvojiti komercijalne banke, odnosno poslovanje s građanima i poduzećima. Te »maloprodajne« banke bit će odvojene od investicijskog bankarstva i zaštićene vatrozidom. Uprave banaka neće moći novcem iz »maloprodaje« neograničeno pokrivati gubitke u »kockarskom« investicijskom bankarstvu, već samo do iznosa koji prvima neće narušiti adekvatnost kapitala od 10 posto. Dakle, investicijske banke mogle bi propadati, a rizik će ubuduće snositi samo oni koji u njih ulažu. Tako država i porezni obveznici neće svojim novcem spašavati kockarske operacije, a komercijalnim bankama, okruženima vatrozidom, omogućit će se nastavak normalnog financiranja poduzeća. 

  Da bi banke stavili u službu realnog gospodarstva, Britanci idu i korak dalje. Lord Adair Turner, šef moćnog britanskog tijela za regulaciju financijskih usluga, također smatra da je znatan dio današnjih financijskih inovacija »društveno beskoristan«. Lord već dugo objašnjava kako tržište samo po sebi ne može odrediti »društveno poželjnu« količinu kredita, ni usmjeriti te kredite u dijelove ekonomije koji ih najviše trebaju. 

  Stoga Turner predlaže da britanski regulatori i središnja banka dobiju nove ovlasti kako bi poslovnim bankama »pomogli« u obilnijem kreditiranju poduzetnika. Regulatorna tijela, smatra, značajno bi trebala podignuti tzv. vagani rizik za hipotekarne kredite, koji su danas bankama najisplativiji, čime bi im oni poskupjeli. Istodobno, regulatori bi svojim mjerama preusmjerili banke na »društveno korisno« kreditiranje biznisa i kućanstava – što im je danas uglavnom rizično. 

  Bitanske su banke šokirane tim prijedlozima, koje neki komentatori opisuju kao korak prema dirigiranoj ekonomiji u sovjetskom stilu. S obzirom na otpore koji dolaze iz golemog britanskog finacijskog sektora, mnogi ne vjeruju u mogućnost provedbe te epohalne reforme. No, temelji britanskog gospodarstva, kao i mnogih drugih na Zapadu, oslabili su. Nabujale bilance britanskih banaka pet puta su veće od vrijednosti britanskog BDP-a, dok je udio industrije u BDP-u spao na samo 12 posto. Stoga, britanskoj vladi nema druge nego restrukturirati gospodarstvo, poticati proizvodnju i zapošljavanje, usprkos tome što proizvodnja donosi znatno manji profit od financijskih operacija u londonskom Cityju. 

    Optimisti vjeruju da će otpor bankarskih tvrđava prema reformi sve više slabiti, jer trogodišnja ekonomska kriza nije završena. Mnoge su banke na koljenima još od pucanja financijskog balona u Americi, a sada im prijeti novi krug urušavanja, zbog dužničke krize u eurozoni. Što danas izgleda nevjerojatno, sutra će biti vjerojatnije – ne samo u Britaniji.